Ako presuda Općinskog suda u Splitu, stalne službe u Trogiru, postane pravomoćna, Grad Trogir morat će dvjema sestrama iz Zagreba isplatiti više od tri i pol milijuna kuna naknade štete.
Sutkinja Divna Ivančev dosudila je da Grad mora sestrama platiti glavnicu od 545 tisuća kuna te kamate na tu glavnicu, koje do 1. lipnja ove godine iznose gotovo 2,8 milijuna kuna, a morat će im, po pravomoćnosti presude, platiti daljnje kamate te 200 tisuća kuna troškova postupka.
O čemu je zapravo riječ? Naime, njihova je majka još prije 38 godina, sada već daleke 1979. godine, podnijela tužbu u kojoj je navela da je vlasnica i posjednica parcele od 1207 četvornih metara na predjelu Blato – Pantan te da su tadašnje općinske vlasti dopustile poduzeću "Komus" da iskrcava zemlju i smeće do njezine parcele.
Time je, tvrdila je, onemogućen prirodni tok vode te je voda poplavila njezinu zemlju jer nije imala kuda otjecati. Zbog toga je pretrpjela golemu materijalnu štetu jer na zemlji koja je postala bara više nije mogla uzgajati poljoprivredne kulture koje je dotad uzgajala – kruške, trešnje, šipke, šljive, rajčice, salatu...
Nekoliko presuda
Iz Grada su tijekom postupka (u kojem se donosilo više presuda u korist i jedne i druge strane, no sve su ukidane – op.a.) tvrdili da oni nisu nikome dopustili bilo kakav istovar zemlje i deponiranje smeća na zemljištu koje graniči sa spornim zemljištem, a niti je tadašnja Općina Trogir vršila nasipanje.
Također, isticali su i da su, i prije nego je "Komus" dobio susjednu parcelu za deponiranje, druge tvrtke odlagale kamenje, zemlju i druge otpatke, a posebno VP Divulje te "Pliva" i "Konstruktor". Napomenuli su i da je 1983. godine postavljen novi odvodni kanal čime je spriječeno daljnje plavljenje.
Sutkinja se pri donošenju odluke pozvala, među ostalim, na dopis Komiteta za urbanizam, građevinarstvo, komunalne i stambene poslove iz veljače 1989. godine u kojem je utvrđeno da je deponij smeća na lokaciji Pantan postojao od 1974. do 1977. godine.
"Na osnovi dozvole tadašnje Općine Trogir da se na nekretnine u njezinu vlasništvu, a koje su se nalazile u blizini nekretnine tužiteljice, od strane raznih poduzeća odlaže zemlja, otpadni materijal, kamenje, pa čak i komunalni otpad, proizlazi da su tada Općina Trogir, sada Grad Trogir kao njezin sljednik, odgovorni tužiteljici za nastalu štetu", navodi, među ostalim, sutkinja Ivančev u presudi.
Svi su svjedoci, među kojima su bili i tadašnji čelnici Općine, potvrdili su da su na toj zemlji, prije nasipavanja smećem i otpadom, bile zasađene razne poljoprivredne kulture te da je tlo bilo plodno, i time su i kulture bile visoke kvalitete.
Zatrpavanje kanala
Ante Bilić, tada predsjednik SO-a Trogir, i Ante Delale, tada referent u Službi za urbanizam, potvrdili su da je Općina Trogir za vrijeme njihovih mandata dopustila vojsci iz VP-a Divulje, koja je u blizini kopala tunele, da odlaže materijal i da se već tada nazirao problem jer je voda postupno plavila sporno zemljište.
Vojska je, kazao je Delale, stvorila nasip širine 50 umjesto 15 metara, kako je to bilo predviđeno idejnim rješenjem, te je zato i došlo do zatrpavanja okolnih kanala kojima je voda otjecala u more.
Vlasnica zemljišta tada je, kazali su svjedoci, dolazila i žalila se Općini, a oni su joj obećavali da će sve riješiti. No, kako je utvrđeno u sudskom postupku, ondašnji SO Trogir, a sada Grad Trogir, morali su po zakonu "otkloniti uzroke plavljenja koje potječu od njihove nekretnine", a to nisu učinili.
Vlasnica zemlje je rekla da ju je obrađivala od 1945. godine pa sve dok nije poplavljena 1977. godine, te da je prodajom poljoprivrednih proizvoda školovala svoje kćeri i da je to bio jedini izvor prihoda. Pokušala je čišćenjem cijevi i kanala otkloniti vodu sa zemlje, no nije uspjela i zato je prestala baviti se poljoprivredom.
Pokušali smo jučer doći do komentara trogirskoga gradonačelnika Ante Bilića, no nije nam se javljao na mobitel.
Neslužbeno smo, pak, doznali kako će odvjetnički ured koji zastupa Grad Županijskom sudu u Splitu podnijeti žalbu na ovu presudu.
Prvih 40 je najteže
1974. – 1977.
na zemljištu u vlasništvu Grada postojao je deponij na kojem je otpad odlagala JNA
1979.
zbog deponija je poplavljeno privatno zemljište, pa vlasnica podiže tužbu
1979. – 2017.
doneseno je nekoliko presuda, no svaku je poništio viši sud
2017.
posljednja u nizu od nepravomoćnih presuda, Grad je najavio žalbu
2017. – ?
spis će preuzeti Županijski sud koji može potvrditi presudu, preinačiti ili vratiti sve opet na početak... za još 40 godina sudovanja