Moje prvo Zadvarje! Utorak je. I, još sam u mojem Kostanju. Godišnji je i tek je devet sati, no za pazarni dan već je, doznajem, kasno.
"Svak ko je tijo na Pazar otiša je ranije", kažu mi u oba "Studenca" i u oba kafića, "Eldorado" i "Matešan", u centru sela, zvanom Podstaza. Svi su već otišli, tužna sam, kadli, eto ti Ive Perića, spašena sam!
– Iđen ja na Zadvarje, mo'š s menon. Uzet ću sadnice kupusa i za 15 minuta ću nazad – spremno priskače rečeni Ivo.
Brzo obilazimo i Seoca i Blato na Cetini, eto nas na Dalmatini, pa po rubu Šestanovca do Zadvarja. Pazarni utorak može početi. Za mene, naravno, no ne i za mještanku Mariju Krnić, koja je vrijedna od ranog jutra.
– Paprike su po deset, ajvar, kiseli krastavci do 30 kuna, a i gumaši su tu. Ravnih 250 kuna – otkriva Marija i meni i Anki Fisch iz Basta.
Idem dalje, tražim životinje ili živinu, kako bi rekla moja pokojna baba Niko Tičinović. Veselim se, evo krave, nude ih Željko Capan i Matija Palošika iz okolice Bjelovara.
– Otišlo ih je desetak, u Blato, Trnbuse... Od 17 do 20 kuna kilo žive vage. Evo, ova simentalka od 210 kilograma, od pet do šest mjeseci starosti, će u Sinj – veli nam Željko.
Mićo Dragaš iz Moščenice, mjesta između Petrinje i Siska, spremno pozira s jarčićem, i smije se, iako je, kaže, prodaja slaba.
– Malo smo prodali, iako su jarčići i kozlići najbolji! Od 20 do 27 kilograma, stari do četiri mjeseca, po komadu oko sto eura. Eto nam je vaš Miš nedavno kupio dva jarčića – skreće Mićo pažnju na Dinka Tičinovića Miša, poznatog uzgajivača koza i druge živine u kostanjskoj Ljuti.
Kasnije ću s njim doma, no rano je još za povratak. Svinje vidim i odojke, prve oko 160 kila po 16 kuna, drugi 21 po kilu, roba iz Slavonskoga Broda.
– Ne bi se predstavio, ne znate vi kakve su Šokice... – kao plaho će trgovac, zafrkantski se osmjehujući.
No, ne brinem, moram dalje, već sam kod koka i pijetlova, kad i tamo strah od slikavanja, možda i ovdje zbog supruga.
Šareni pivci 130, nesilice 50 kuna komad
Četvorica su – Zdravko Ljubičić, Ivan Midenjak, Milan Poljak i Marin Franić – samo se prvi okuražio i s bijelim pivcem pozira. Bijeli su za oplodnju i stoje 80 kuna, šareni pivci 130, koke nesilice 50 kuna komad.
Jesmo li završili sa živinom!? Nismo. Na redu je ona s ražnja, 200 kuna janjetina, 140 kozletina, 120 za odojak, ima i pečenih koka, oko 40-ak kuna komad.
– Nikad bolje! – hvali se Mate Santrić dok vješto sječe tek skinutog odojka s ražnja.
Gužva je i velika i kod Joze Pupačića, koji traži konobaricu; u vrelini i gladi podneva sastala se i Poljica i imotska čeljad i ona turistička – Česi, Talijani, Nijemci... Presrećemo njemačku obitelj Lieb iz Nürnberga, koja je u potrazi za cripnjom, onu srednje veličine za oko 160 kuna nudi Kovačija Josipa Svetinovića iz Trogira.
– Nemoj me u novine, nisam ja taj s natpisa na autu – glumi ljutnju trgovac, no ni ja više nemam vremena.
Jer kozlar Miš me čeka, zna on da je Zadvarje oko dva popodne već pomalo umorno. Valja nam preko Hidroelektrane "Kraljevac", pa na Pavića most, kroz Podgrađe, i eto nas u našem Kostanju...