Zvona crkve svetog Ivana u Stiljama kod Vrgorca u nedjeljno jutro pozivala su vjernike na oproštajnu misu višegodišnjeg župnika don Marina Marčića, koji će, po odluci splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, preuzeti novu službu u Muću Donjem.
Nakon 26 godina župnikovanja, don Marin napušta vrgorački kraj, što su njegovi župljani vrlo teško primili. Ne mogu se pomiriti s time da njihov voljeni župnik, s kojim su više od četvrtine stoljeća dijelili dobro i zlo, odlazi u Muć.
Ne daju svoga svećenika: na molbu don Marina otkazan prosvjed pred Nadbiskupijom
Kažu da se osjećaju prevarenima jer im je nadbiskup obećao, kada je blagoslivljao postaje križnog puta, da im neće "dirati" župnika, da bi ovog ljeta potpisao dekret za premještaj u kojem stoji "uz suglasnost župnika", premda don Marin takvu suglasnost nije dao.
'Svima opraštam'
Koliko su se srodili don Marin i njegovo vjerničko stado, potvrdila je prepuna crkva na oproštajnoj misi. Plakali su i stari i mladi, a suzu je pustio i don Marin koji je propovijed prekidao dubokim uzdasima. Iako vidno razočaran i potresen, pozvao je vjernike na mir i sabranost.
– Pitam oproštaj od svakoga i svima opraštam – rekao je don Marin, dok je crkva odzvanjala od jecaja vjerničkog puka.
– Treba nam snaga i vjera. Ovdje sam proveo pola svoga života slažući se s vama u vjeri, radu i ljubavi. Ali valjda ovdje više nemam što raditi, sve sam završio pa me šalju dalje. Hvala vam na ljubavi i gostoprimstvu jer nije mala stvar da su mi vrata svake kuće bila otvorena. Molite da budem jak, ja sam vječno vaš župnik i vi ste moji – rekao je don Marin u svojoj zadnjoj propovijedi kao župnik župe Stilja.
Mještani Stilja, Prapatnica i Oraha, njih gotovo dvije tisuće, potpisalo je peticiju za njegov ostanak, čak su bili i najavili prosvjed pred Nadbiskupijom u Splitu, ali su od toga odustali. Ogorčeni su jer ih nadbiskup nije želio primiti.
– A prima sve i svakoga. Za nas vjernike nije mogao izdvojiti petnaest minuta, a prima rotarijance. Skupit ćemo i mi petnaest tisuća eura pa valjda će nas tada htjeti primiti – ogorčen je Miro Vegar.
Zašto, nadbiskupe?
– Zašto nam je nadbiskup diro don Marina? Zašto? – pita Marija Vegar. – Povazdan plačem. Otkada je naš Marin na Svetog Ivana rekao da odlazi u Muć, ja sam pod stresom. Ne mogu spavati. Ovo mi je najtužniji dan u životu. Biskup to nije trebo napraviti. Teško mi je – rekla nam je Marija jecajući.
U suzama je tješi Zora Tolj. Kaže da je potpisala peticiju za ostanak don Marina, ali uzalud.
– On je veliki čovjek – reći će Zora.
Vjernici iz vrgoračkoga kraja svjesni su da u Crkvi postoji hijerarhija i da će nadbiskup teško povući dekret. Ipak smatraju da ih je mons. Barišić trebao barem primiti i reći im istinu. Po Vrgorcu se počelo govoriti da ga je nadbiskup prebacio zbog školskog vjeronauka jer će dovesti nekog drugog da predaje u vrgoračkoj srednjoj školi. Ali i to će se vidjeti za desetak dana – komentirali su poluglasno ispred crkve.
– Mi smo nadbiskupa Barišića radosno dočekivali kada je dolazio i krizmati djecu. I on je volio doći u Stilja. Okolo je slao svoje izaslanike, a kod nas je dolazio osobno. Što se tu promijenilo, ne znamo – rekli su nam ispred crkve svetog Ivana Krstitelja.
– Biskup Marin Barišić s nama ne želi razgovarati. To je toliko bešćutno ponašanje jednoga pastira crkve. Da smo otišli kod Pape u Vatikan, sigurno bi nas primio i riješio ovaj naš problem, Pisat ćemo papi Frani. Neka i on čuje za Stilja – ogorčeni su vjernici.
'Križ je moj život'
Kad je don Marin došao u vrgorački kraj, samo su rijetki išli u crkvu. Mogli su se na prste prebrojati. On je svojim radom i zalaganjem privukao u crkvu i one što su pljuvali po vjeri, komuniste i članove partije. Evo danas svaka kuća prima svećenika, djeca idu na vjeronauk u školu. On je bio svećenik, pastir i misionar u pravom smislu te riječi – tvrde župljani.
– Naš je don Marin živio skromno, gradio crkve, križeve, postaje križnog puta. Nadbiskup ne živi među svojim narodom – reći će sa suzama u očima pomorac Niko Barać. On kao i svi ostali smatra da je don Marinu učinjena velika nepravda.
U Stiljama je nedjelja bila tužan dan. Plakali u svi, i stari i mladi, za svojim don Marinom, koji im je poručio na odlasku:
– Križ je moj život i moje poslanje. Hvala vam i znajte da vas sve volim.