Išli smo učinit reportažu u Zadvarje kako se lani u tom mistu kraj Cetine, kako državna statistika kažu, nije rodilo niti jedno dite. A, kad ono, na naš dogovor u centru Zadvarja, stigla grupa mladih roditelja sa svojim mališanima u naručju, a među njima i najmlađi Zadvarjanin, dvomjesečni Dominik koji gušta dok ga mama gura u kolicima. I cilu uru s nama, i ni jedno nije zaplakalo, nema grintanja i nervoze.
- Ko to kaže da nema dičice u našemu mistu. Ima, ima, baš se zadnjih četri, pet godina događa baby-boom. Bilo je čak dvoje dice rođene krajem 2015. godine, pa je onda nekako preskočilo tu 2016., ali pored mog Dominika bit će ove godine još beba, imamo još nekoliko trudnica koje će roditi u ovoj godini - veli nam Dominikova mama Marija Kvasina Jazbinšek sva nasmijana kada govori o najmlađim mještanima. Kako će drukčije nego s osmijehom, ipak je ona "teta" u ovdašnjem vrtiću "Vrtuljak" koji broji dvanaest mališana.
Više se djece rađa jer ljudi više ne odlaze kao nekoć ili se, pak, vraćaju Zadvarju. Bolji su uvjeti za život nego prije. Zar nije bolje živjeti ovdje i imati svoju kuću, nego u Splitu plaćati masno podstanarstvo, slaže se s Marijom i 28-godišnji Duje Mimica dok se na tatinu kolinu zabavlja dvogodišnji Bartul ližući šlag iz šalice kave.
- Ja se nisan vratija, ja san doša ovde. Rođen san i odrasta u Splitu, a ovde sam osnova obitelj sa suprugom Zrinkom koja je iz Danila kod Šibenika. Dida mi je iz Zadvarja - govori Duje koji kao profesor povijesti stažira u osnovnoj školi u Šestanovcu, dok supruga, inače, profesorica talijanskog i ruskog jezika radi u jednom hotelu u Brelima. To vam je začas se spustit, za petnaest minuti, dodaju.
Od 2013. imamo i vrtić, škola u Šestanovcu je niti dva kilometra udaljena, a na po puta smo i između Omiša i Makarske, jedno 25 kilometara, pa tamo dica idu u srednju školu. A, tek autoput, s njim smo do Splita za nekih 35 minuti - računaju tako.
- Imamo i svoje vrtle i sve šta nan triba u njima, tako da smo dobro opskrbljeni domaćom spizom, ističe 34-godišnja Marija, dok Duje napominje kako se ljudi ovdje sada mogu baviti i dodatnim aktivnostima kao i on, poput raftinga ili kanjoninga.
Cetina daje velike mogućnosti za turizam i za dodatnu zaradu.
Jer bez posla nema ni života, vele oni. Ljeti malo više živne, kao uostalom šta je slučaj u cijeloj Dalmaciji. Mada, smatraju, kako ovdje ima posla, pa nabrajaju hidrocentralu, vodovod, općinu, školu, vrtić, starački dom, uskoro će i hotel za sezonce...To i nije baš malo za njihovih tristotinjak mještana - ističu oni.
U Zadvarje se iz dalekog Brazila doselila i Rachel Vilimovie-Santrić.
- Došla sam u Hrvatsku prije osam godina, a svoga sam supruga Šimu upoznala na kruzeru gdje smo oboje radili. Isprva smo živjeli u Splitu, a onda kada smo odlučili da želimo postati mama i tata, logičan izbor bio je povratak u Šimino Zadvarje. U Splitu smo živjeli u neboderu, a uokolo nije bilo nekih sadržaja za djecu, samo parkirališta - kaže nam simpatična Rachel, potvrđujući kako je ovo za njihovu Emili, koja će uskoro dvije godine, bila najbolja odluka.
- Sad je s tetom i rođacima, poveli su je na kupanje. Ovdje je prelijepo kad su tako mali, ima zelenila, čim izađeš nađeš društvo, prijatelje, ne trebaš ih tražiti, ima puno djece za igru, i sigurna su. Za svoje dite želiš najbolje, je li tako – govori nam jako dobro na hrvatskom jeziku, "bacajući" kao i svaka Dalmatinka, naravno na ikavicu.
Pridružio nam se i njihov prijatelj Marin Kvasina s dvogodišnjim sinom Tonijem. On je sa Zadvarja, pojašnjava, ali s obitelji živi u Splitu, no, svaki slobodan trenutak i vikend dođe ovdje.
- Imamo igralište, imamo vrtić, imamo izvrsnu osnovnu školu koja je odlično opremljena i niže nagrade, među ostalim, i za svoj uređeni vrt. Kod pedijatara idemo u Omiš, Imotski ili Makarsku, di se ko odluči. Mislim da nije ništa bolja situacija na tom polju ni u većim gradovima - ističe Marija.
Ljudi imaju i svoje OPG-ove, sve više se ulaže u poljoprivredu, sade se lubenice, svit se bavi turizmom, sve više kuća se pretvara u apartmane, a dogodine će se, kako nam je kasnije u razgovoru potvrdio i načelnik Ivan Krželj, otvoriti i hotel za sezonske radnike gdje bi se, kako vjeruje, trebalo zaposliti barem još desetak Zadvarjana na poslovima domara, recepcionera, čistačica...
- Otkad je novi načelnik nama je super. Lako je nama s njim i njemu s nama, smiju se okupljeni mladi na spomen njihova mladog načelnika, 26-godišnjeg Ivana Krželja.
- Istina, potvrđuje i mlada Brazilka Rachel.
- Sasluša nas sve što imamo predložiti, u cilju boljeg života u mistu. Tako smo bili razmišljali: "Oćemo li za Božić šta napravit kakvo događanje, mogli bismo kućice". On je to prihvatio i tako smo se tamo zajednički družili, imamo u veljači karneval, pa Zadvarsku noć, pa klape...Tri puta tjedno imamo i gimnastiku, nije vesela Rachel zaboravila propustiti ni njihova ženska druženja uz tjelovježbu.
Slažu se jedino svi da im nedostaje dodatnih aktivnosti i sadržaja za veću djecu.
Jedino što ima je nogomet. Trener iz Nogometnog kluba "Uranije" dolazi ovdje trenirati djecu od prvog do četvrtog razreda, a poslije djecu vozimo u Bašku Vodu.
Bilo bi možda dobro ovdje imati školu stranih jezika ili da djeca mogu učiti kakav instrument, jer skupo je voditi ih do drugih mjesta nekoliko puta na tjedan - smatraju Zadvarjani.
U međuvremenu nam nabrajaju još imena dječice koja su rođena zadnjih godina.
- Moj četiri godine mlađi brat Filip Kvasina ima curice Mirandu i Josipu, jedna ima dvije, druga četiri godine. Onda su tu i drugi naši mali mještani Bruno, Antonina, Ante, Ariela Donata, pa nešto stariji Filip Pelegrin, Dragan, Ivan, ...Imamo u mjestu i jednu nevjestu iz Kenije i ona ima petogodišnju curicu Mirandu Penzi, nabraja nam Marija, dok nam ususret stiže još jedna bebica.
- Nismo vam mi odavde, mi stanujemo u Zagrebu - odgovara nam mlada mama Josipa Pejković kad smo je htjeli uključiti u ovu zadvarsku priču.
- Moj tata je iz Zadvarja i svako ljeto dođemo ovdje - veli Josipa dok njezina jednogodišnja Roža s bočicom u ustima kao da pozira mom kolegi, fotoreporteru Mariju Todoriću.
U društvu je s njom i sestra Antonija koja s pažnjom preuzima u naručje malu Rožu na igru, te njihova strina Kamilka Pejković koja je, kada je čula za temu našeg razgovora, navela jedan zanimljiv podatak.
- Kada je riječ o temi bebica u Zadvarju, ja sam se rodila upravo u rodilištu - u Zadvarju. Inače sam iz Šestanovca, a udana sam za Zadvarjanina. Rodila sam se ovdje 1958. godine, zapravo svih nas petero iz obitelji, a moj najmlađi brat je 1971. još rođen u ovdašnjem rodilištu, a dokad je rodilište točno postojalo, mislim negdje do sredine sedamdesetih godina - kazala nam je gospođa Kamilka što su nam potvrdili i mještani sa susjednih stolova.
Danas je, kažu, upravo u bivšem rodilištu, uređen starački dom.
- Od 1980. godine smo u Zagrebu - nastavlja ekonomistica Kamilka.
- Znate kako je to išlo, srednja škola u Splitu, pa fakultet u Zagrebu, često je to taklo bilo s našim sumještanima - veli Kamilka.
- Ovde su sada, barem koliko ja vidim vrlo dobre mogućnosti, ljudi rade, bave se turizmom, pretvaraju svoje kuće u apartmane, mladi se bave raftngom, razvijaju se poljoprivredna gospodarstva... Evo, baš je naš mladi rođak Marko Pejković s roditeljima iskrčio zemlju i posadio lubenice - hvali ga rodica.
Iz društva mama, tata i bebica otišli smo i do mladog načelnika Ivana Krželja koji je na to mjesto došao s nezavisne liste 2014. godine.
- Što ćete vi kao načelnik učiniti po pitanju demografske slike vašeg mjesta? - nasmijao se odmah slatko načelnik jer pitanje je možda bilo i malo dvosmisleno.
- Nisam još oženjen, još sam mlad, mada moja generacija dolazi na red, nadam se da će se uskoro početi ženiti. Bila je mala pauza s rađanjem djece, ali već se to ove godine promijenilo. Ostalo je još nešto možda neoženjenih od generacije trideset do trideset pet godina, ne znam što čekaju... - odgovara Krželj malo u ležernom tonu, a onda stade nabrajati što su sve učinili za mlade obitelji otkad su došli na vlast.
- Dajemo potpore obiteljima, pratimo njihove potrebe i novčano, od rođenja pa do fakulteta. Mislim da se malo koja Općina može pohvaliti u ovakvo direktno ulaganje u mlade, pa će tako biti i više naših malih Zadvarjana. Naravno, malo ko će tu doć ako nema posla, općenito je takva situacija svugdje, ne samo ovdje, pa moramo raditi na otvaranju radnih zona i novih radnih mjesta, ali evo, vjerujemo i da će novi hotel koji će se nadam dogodine otvoriti za sezonske radnike, zaposliti desetak naših sumještana.
Kao što ste već čuli pokreće se turizam i poljoprivreda, to je našim ljudima dodatni prihod. Tako Općina radi na projektu navodnjavanja Vrbanj polja veličine pedeset hektara. Trenutno se rade hidrogeološka ispitivanja podzemnih voda, a ako se pokaže da ih ima, išlo bi se sa Hrvatskim vodama i Županijom u izradu projekta navodnjavanja - govori načelnik.
- Ima i sad vode u polju, ali bi s tim navodnjavanjem bila jeftinija. Sve to pričam, dakle, da se uz neki posao i dodatni dohodak, može dosta dobro živit na Zadvarju. Ne znam, možda sam subjektivan, ali preferiram život na selu. Kad sam bija u Splitu na studiju elektrotehnike nisam dana doli prespavao, svaki dan sam putovao. Ne zato što ne volim Split, nego kad si kući osjećaš da možeš nešto napraviti, nešto stvoriti, a onako kad si u stanu samo trošiš, jer nemaš šta raditi, ne možeš ni učiti po cijele dane. Tako da mislim da je ovdje život dosta kvalitetniji, povezanost je sada dobra. Pa šta je to po ure putovanja na posal, a imamo vrtić, školu, ambulantu, a i te izvannastavne aktivnosti možemo pokrenuti ako bude interesa, zašto ne.
Samo da je mladih, zaključuje načelnik pa će ponosno o njihovim kulturnim i drugim aktivnostima, nedavnoj smotri klapa koja se prvi put priredila ove godine, i dogodine će biti na prvu subotu u srpnju, pa iščekivanju Zadvarske noći u kolovozu, nezaobilaznim pazarskim danima i svecima, tvrđavi Duare, slapovima...