Nekako ispod radara u stotinama članaka i analiza nedavnoga katastrofalnog požara koji je spržio mosorska sela i istok Splita, prošla je vrlo važna državna institucija koju u Dalmaciji i inače nećete čuti ni vidjeti da se negdje javlja.
Gorjele su šume, borove šume mahom, ako isključimo maslinike, voćnjake, vinograde, kuće i okućnice, a institucija se lijepo zove – Hrvatske šume. Bogata i moćna tvrtka koja već desetljećima – krivo bi bilo reći gospodari – vlada i hrvatskim i dalmatinskim šumama.
Jer kad bismo kazali gospodari, onda bi to podrazumijevalo kako su te šume uredno održavane, kontrolirane, kako postoje projekti protupožarne zaštite, planovi o suzbijanju monokulture alepskog bora, glavnoga goriva jadranskih požara, koji, osim što se samozapaljuje i gori kao lud, prži i sve pred sobom, ponajviše imovinu stanovnika.
No, u četvrtak su se u "Slobodnoj" oglasile i Hrvatske šume (okvir na dnu), usput spomenute u komentaru nižepotpisanog, gdje se nabrajaju odgovorni za nedavni požar. Pa kažu, nisu oni odgovorni. Ali ni borovi. Samo neodgovorni građani. Gore šume, ali to nije posao Hrvatskih šuma. To je posao vatrogasaca i građana, koji su, eto, krivci i za požare.
Gdje je taj humus?
A Hrvatske šume samo uporno i desetljećima pošumljavaju Dalmaciju alepskim borom mantrajući uvijek i uvijek istu dogmu o njegovoj velevažnoj ulozi u našim životima i prirodi oko nas.
Nabrajajući zasluge za vladanje dalmatinskim šumama i prevenciji požara (očito je, jel, da sustav funkcionira), iz Hrvatskih šuma navode kako je cilj "u obnovi opožarenih površina uvijek bio postići autohtonu, mješovitu sastojinu (šumu), koja bi se sastojala od svih vrsta čije je to prirodno stanište – i raznih vrsta bora, i hrasta crnike, i hrasta medunca, bjelograbića... stabilna šuma zahtijeva stabilno tlo, kojeg nažalost na području krša nalazimo tek u fragmentima. Kako bi se stvorilo stabilno tlo, potrebno je dopustiti pionirskim vrstama da odrade svoj posao. Takva vrsta je npr. alepski bor, koji se izvrsno pomlađuje nakon požara, izvrsno podnosi posolicu i ostale ekstremne klimatske uvjete.
U tom smislu, šumarska struka složno i čvrsto stoji iza opravdanosti korištenja alepskog bora kao pionirske vrste, što je potvrđeno i u brojnim znanstvenim istraživanjima i radovima na tu temu (...) Njegova krošnja štiti tlo od isušivanja (ljeti) i erozija (zimi), odbacuje veliku količinu iglica koje popunjavaju škrape i golu površinu, a čijom se transformacijom stvara humus i šumsko tlo. Isto tako, pod zaštitom krošanja alepskog bora spontano se pojavljuje hrast crnika i druge sredozemne vrste koje tvore stabilnu klimatogenu šumsku zajednicu." I tako dalje.
E, pa kao totalni laik i neznalica koji samo primjećuje što se događa u prostoru i da postoji nevjerojatna i vazda ponavljajuća veza "alepski bor – katastrofalni požari", mogu u ime nas, istih takvih neznalica, pitati Hrvatske šume mogu li nam pokazati makar jedan hektar dalmatinskog tla, od Prevlake do Paga, na kojem je alepski bor "transformacijom iglica stvorio humus" i na kojem raste ijedna druga biljna vrsta osim istog tog bora i pratećeg zapaljivog korova?
Mogu li nam pokazati gdje su to šume hrasta crnike, medunca i sličnih "normalnih" stabala posađene i razvile se na mjestu pionirskog alepskog bora.
Moglo bi se govoriti i o gospodarskoj važnosti "alepa". U znanstvenim radovima koji su mi dostupni rezultati su poražavajući. Citiram jedan od njih, vezan uz šibensko područje:
"Šume alepskog bora na istraživanom prostoru ne pokazuju znakove pospješivanja sukcesije autohtone vegetacije hrasta crnike. Stvarna rasprostranjenost alepskog bora na istraživanom prostoru mnogo je veća nego je prikazano u službenim podacima. Najznačajnija općekorisna funkcija šuma alepskog bora na istraživanom prostoru je ona turistička."
Sto tisuća sjemenki
U nekim ostalim znanstvenim radovima dostupnim nama neznalicama može se čitati o "negativnom učinku alepskog bora na obnovu preostale vegetacije nakon požara", o "velikoj zapaljivosti i akumulaciji goriva u šumama alepskog bora", "negativnim učincima invazivnog širenja alepskog bora u australskoj divljini", pa "invazivnim karakteristikama alepskog bora na Mediteranu", a zanimat će vas – u Izraelu se takve šume nazivaju "borove pustinje" jer na njima ne raste ni jedna druga vrsta osim bora!
Budući da je pirofit, bor obožava požare, njegove šiške u vatri i nakon nje pucaju i "zasijavaju" površinu, a Grci su utvrdili da jedan bor može proizvesti 25 do 105 tisuća sjemenki, dok je nakon požara mladih borića po hektaru od nekoliko tisuća do milijun!
Na koncu znanstvenici su utvrdili kako je učinak alepskog bora negativan na ostale autothone vrste i u izravnoj suprotnosti s ciljevima okolišne politike EU-a koja se zauzima za očuvanje bioraznolikosti mediteranskog ekosustava.
I to ne kažem ja, to kaže šumarska struka, a Hrvatske šume neka i dalje uporno našim novcem pošumljavaju Dalmaciju alepskim borom (koliko košta jedna "državna" sadnica, zna li tko, i koliko se toga uopće pošumi i s čime, i kakav je omjer vrsta?), a onda ćemo, pored toga što smo platili borove, još platiti i kanadere da bi gasili te iste borove, a potom i štetu na imovini građana!
Doista mi je žao, ponovit ću, što dalmatinske požare gase vatrogasci i građani, a ne šumari. Možda bi ih vatra prosvijetlila.
Reagiranje na članak Damira Šarca objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u petak, 21. srpnja 2017. pod nazivom „Pet-šest dana ćemo grintati pa se opet prepustiti kaosu“
Poštovani,
u spomenutom članku novinar Damir Šarac navodi: „Ovako to vidim: mi smo nekako poput ludih ovaca, sad smo jedva izvukli živu glavu, isposraskali smo se na sve koga smo dohvatili – predsjednicu, premijera, vatrogasno zapovjedništvo, vojsku, civilnu zaštitu, Hrvatske šume koje ne gospodare šumama“… itd.
Cijeli je članak, odnosno „mišljenje“ novinara Šarca usmjereno na to da Hrvatske šume ne gospodare šumama i da uporno sade alepski bor koji je glavni krivac za požare, te novinar još pritom poziva građane na kršenje zakona: „Ne čekajte, ljudi moji, sustav on ne funkcionira, napravite koridore prema svojim mistima, popilajte borove i grmlje“… „Jer struka, ona šumarska, protiv je vas, a na strani borova“.
Kao prvo, Hrvatske šume d.o.o. se često paušalno prozivaju te okrivljavaju za zapuštene i zarasle poljoprivredne površine u privatnom vlasništvu, za koje mi nismo nadležni i u koje ne smijemo ulaziti, te molimo predstavnike medija da se o istome počne objektivno izvještavati.
Hrvatske šume na području državnih šuma kontinuirano rade na izgradnji protupožarnih prometnica odnosno prosjeka s elementima šumskih cesta, pa samo u UŠP Split imamo 16,07 ha PP prosjeka i 1.753,68 km protupožarnih prosjeka sa elementima šumske ceste.
Osim toga, Hrvatske šume organiziraju motriteljsko-dojavnu službu, koja u šumama razvrstanim u I. stupanj opasnosti od požara radi danonoćno (0-24 h). Uz našeg 101 čuvara šuma zaposlile su dodatnih 320 ljudi i sklopile 64 ugovora s DVD-ima za motrenje šuma. Kontinuirano radimo i na izgradnji i održavanju postojećih motrionica za motriteljsko-dojavnu službu. Naši zaposlenici na motrenju prvi su uočili i dojavili 70 % požara, pa tako i ovaj razorni požar na Mosoru!
Kao drugo, svako ljeto dežurni krivac za požare postaje alepski bor (osobito ako je sudac novinar Damir Šarac, koji nam se baš nijednom svih ovih godina nije obratio za odgovor ili komentar), a šumari bivaju proglašeni sukrivcima jer na njemu temelje obnovu opožarenih područja.
No, stvar nije baš tako jednostavna, i šumarstvo nije slučajno jedna od najstarijih struka u Hrvatskoj.
Cilj Hrvatskih šuma d.o.o. u obnovi opožarenih površina uvijek je bio postići autohtonu, mješovitu sastojinu (šumu), koja bi se sastojala od svih vrsta čije je to prirodno stanište – i raznih vrsta bora, i hrasta crnike, i hrasta medunca, bjelograbića itd.
Međutim, stabilna šuma zahtijeva stabilno tlo, kojeg nažalost na području krša nalazimo tek u fragmentima. Kako bi se stvorilo stabilno tlo, potrebno je dopustiti pionirskim vrstama da odrade svoj posao. Takva vrsta je npr. alepski bor, koji se izvrsno pomlađuje nakon požara, izvrsno podnosi posolicu i ostale ekstremne klimatske uvjete.
U tom smislu, šumarska struka složno i čvrsto stoji iza opravdanosti korištenja alepskog bora kao pionirske vrste, što je potvrđeno i u brojnim znanstvenim istraživanjima i radovima na tu temu.
Alepski bor je izrazito sredozemno drvo, a autohtonih nalazišta ima diljem Dalmacije. Njime je uspješno pošumljavan degradirani krš, a najvažnija mu je osobina ta što korijenjem zadržava tlo, njegova krošnja štiti tlo od isušivanja (ljeti) i erozija (zimi), odbacuje veliku količinu iglica koje popunjavaju škrape i golu površinu, a čijom se transformacijom stvara humus i šumsko tlo.
Isto tako, pod zaštitom krošanja alepskog bora spontano se pojavljuje hrast crnika i druge sredozemne vrste koje tvore stabilnu klimatogenu šumsku zajednicu.
Istodobno takve šume zaustavljaju i sprečavaju eroziju, proizvode kisik, zadržavaju vodu, pročišćuju zrak, poboljšavaju kvalitetu tla, štite ga od prejake insolacije i općenito poboljšavaju klimatske uvjete, ispunjavajući one funkcije koje zovemo općekorisnim funkcijama šuma.
Na žalost velika većina požara nastaje zbog ljudskog faktora, bilo zbog nemara i nepažnje prilikom obavljanja aktivnosti, bilo iz loše namjere. Isto tako, većina požara se razvija na napuštenim i zapuštenim privatnim poljoprivrednim površinama koje su obrasle u makiju.
Dodajmo tome i klimatske promjene koje izuzetno pogoduju razvoju požara i jasno je da su svi preduvjeti za nastanak požara ispunjeni!
S obzirom na uvjete na koje stalno nailazimo, pionirska vrsta zbog požara jednostavno ne može odraditi svoju primarnu funkciju – stvaranja uvjeta za uspješan rast ostalih vrsta.
Nažalost, sve teže dočekujemo da prođe dovoljan broj godina, koliko je otprilike potrebno za taj proces konverzija u mješovite šume, jer su požari zbog klime i ponašanja ljudi postali sve učestaliji i razorniji.
Jedini koji može nešto promijeniti je sam čovjek i njegovo ponašanje, odnosno odgovornost prema prirodi.
Hrvatske šume