Nakon pola stoljeća radioaktivna šljaka odlazi iz Kaštelanskog zaljeva

Odobren je program sanacije prostora nekadašnje tvornice Jugovinil na kojemu se gotovo šest desetljeća odlagao opasni otpad

piše jakov žarko

Paun Paunović / CROPIX

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja odobrilo je program sanacije odlagališta radioaktivne šljake na prostoru bivšeg Jugovinila, koji će krenuti ove godine. Program koji je izradio stručni tim Agencije za posebni otpad (APO), tehnologijom sanacije predviđa izradu detaljne radiološke karte lokacije, iskope, uređenje i zbrinjavanje šljake s povišenom dozom zračenja u novi deponij kao i dodatne radove na uređenju starog deponija.

U dvije godine, koliko se predviđa vrijeme trajanja sanacije, trebalo bi se uložiti gotovo 72 milijuna kuna, od čega je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost odobrio 21 milijun kuna, dok bi troškove razlike sredstava navodno trebao snositi vlasnik prostora zagrebački Kemokompleks Envera Moralića.

Crna točka

 
Odlagalište šljake u Kaštelanskom zaljevu inače je jedna od devet crnih točaka koje su nastale dugotrajnim neprimjerenim gospodarenjem proizvodnim otpadom i koje su visoki rizik za okoliš i zdravlje ljudi. Tijekom svog rada tvornica plastičnih masa i kemijskih proizvoda Jugovinil za potrebe svoje energane nabavlja ugljen koji se nakon izgaranja kao pepeo i šljaka odlagao u tvorničkom krugu.

Onečišćeno 20 hektara

Međutim, po naređenju i za potrebe savezne Komisije za nuklearnu energiju još 1955. godine sklopljen je s tvornicom Jugovinil strogo povjerljivi ugovor prema kojemu su se obvezali da će u svojim postrojenjima obavljati sagorijevanje ugljena, koji komisija odredi kao radioaktivni, i da će dobiveni pepeo i šljaku uskladištiti na način koji omogućuje rasipanje šljake.

U to su se vrijeme u bazene koji su se nalazili na području tvornice dopremali radioaktivni materijali i s područja Rijeke i Kotora, a dopremljeno ih je između pet i sedam tisuća tona. Proces saniranja postojećeg stanja 1973. godine proveden je premještanjem šljake i pepela u deponij prema projektu Instituta za geološko-rudarska istraživanja i ispitivanja nuklearnih i drugih mineralnih sirovina.

Na osnovi količine spaljenog ugljena dobiveni su zastrašujući podaci prema kojima se procjenjuje da je tada na tom prostoru uskladišteno 510.000 tona pepela i šljake, a 7000 tona dopremljeno je iz drugih tvornica. Neuređeno skladište pepela i šljake u Kaštelanskom zaljevu s radioaktivnim svojstvima sadrži dugo živuće radionuklide pa se stručnjaci pribojavaju da postoji stalna mogućnost njihovih širenja na lokacije u okoliš preko svih sastavnica okoliša: u zrak, more i tlo. Onečišćena površina na kojoj se šljaka danas nalazi iznosi gotovo 20 hektara.