Za novu smo cestu ustupili asfaltirani put širine četiri metra, spojen na glavnu prometnicu, a oni bi nam ga kompenzirali propustom za oborinske vode, širokim i visokim jedva tri metra, kroz koji ne može proći ni vatrogasno vozilo, a k tome vodi na neke tamo seoske staze... E pa nismo se tako dogovorili – ogorčen je Zoran Drnasin, sin vlasnika imanja s moguće najljepšim pogledom na Čiovski most u izgradnji.
Okruženog trima susjednim kućanstvima, s kojima očekuju zajednički pristupni put Magistrali i mostu, zatekli smo ga kako na svježe zaoranoj šljunčanoj stazi ispred kuće s nevjericom promatra gradilište. Iako smo se u potrazi za dobrim kadrom mosta tamo našli slučajno, nije mu dugo trebalo da s nama podijeli iskustvo, koje mu je tek koji sat ranije utjeralo nemir u kosti i krv u glavu, pomislivši kako nije bez razloga što smo baš tog dana dolutali do njegova praga.
– Dođite, dat ću vam ja priču – govori pozivajući nas na razgovor.
– Iako se radovi ovdje odvijaju već neko vrijeme, na pamet mi nije palo što točno smjeraju jer sve igram na povjerenje. Računam kako će se ispoštovati sporazum koji smo s Hrvatskim cestama potpisali u Županiji, a kojim su se obvezali da će mi pristupni put nadoknaditi novim, pazite sad, jednake ili bolje kvalitete! Ali to im, prema onome što su mi sada pokazali izvođači radova, uopće nije u planu – objašnjava nam 45-godišnji pravnik, pokazujući gdje se nalazio stari put, kojim su bili izravno spojeni s glavnom prometnicom, pa zatim i gdje se za njih planira novi izlaz.
Pružajući ruke prema udaljenim kućama, objašnjava nam kako će njihov novi put, "takav nikakav kakav im spremaju", ako, i kada, prođe kroz planirani podvožnjak, po svemu sudeći izići na drugu stranu Magistrale, pa će se do uključenja u glavnu prometnicu vrtjeti u krug, gubeći vrijeme dok prolaze križanja i semafore koji im prije nisu bili na putu.
– A evo gdje se prije nalazio naš put do ceste, koji smo sami armirali i asfaltirali po pravilima struke – dodaje skrećući nam pažnju na razrovano zemljište podno njihove obiteljske kuće i put koji završava gdje građevinski radovi na novoj spojenoj cesti počinju.
– I kako je sad to za nas bolje rješenje? – pita se naš sugovornik, ogorčeno sliježući ramenima.
Odgovor na njegovo pitanje potražili smo kod Hrvatskih cesta, gdje su nam objasnili kako je prijašnje prometno rješenje, s aspekta sigurnosti svih sudionika u prometu, predstavljalo potencijalnu opasnost, te kako u ovom trenutku isti put nije ni tehnički izvediv. Zbog toga se, kako navodi glasnogovornica Tamara Pajić, s Drnasinima sklopila nagodba kojom im je osigurana prometna povezanost i prilaz, a koji će u svojoj konačnici, kako objašnjava, biti bolje tehničke kvalitete i sigurnosti za korisnike.
– Pristup navedenom putu i svim parcelama iznad buduće rampe kod spojne ceste bit će osiguran kroz podvožnjak ispod državne ceste D8. Postojeći će podvožnjak biti uklonjen te će se izgraditi novi jer dogradnja postojećeg nije moguća zbog neadekvatne mehaničke otpornosti i stabilnosti. Sukladno projektu izgradnje podvožnjaka ispod državne ceste omogućit će se prolaz motornih vozila, kao što je bilo i prije izgradnje spojne ceste – ističe Pajić, dodavši kako će se tim projektnim rješenjem osigurati kolni pristupi prema pravilima struke, koji neće ugrožavati sigurnost sudionika u prometu, kao što je to do sada bio slučaj.
Kako navodi, prema nagodbi, Hrvatske ceste Drnasinima su se obvezale osigurati i kolni pristup, odnosno stazu s osiguranim parkirnim prostorom i okretištem, i to izgradnjom servisnog puta sa spojne ceste, koji je već probijen, što, pojednostavljenim rječnikom, znači da će dobiti dobar put, i to s parkiralištem i okretištem, samo što on više neće voditi na glavnu cestu, nego u podvožnjak pa dalje u selo.
Kako doznajemo, njegove će dimenzije u novoizgrađenom podvožnjaku iznositi naslijeđenih tri metara širine te 3,1 metar visine, odnosno svega 60 centimetara više nego u njegovoj prijašnjoj verziji, što priču o realnoj superiornosti novog pristupnog puta, kako tvrdi Drnasin, dovodi u pitanje.
– Taj je podvožnjak, otkad pamtim, bio tek put za hodočasnike na putu do crkvice sv. Eustahija i propust za slivne vode s Krbana. Nikada tuda nisu vozili auti, niti bi trebali, da ne kažem kako neometano i dalje neće ni moći. Barem ne, primjerice, kamion s drvima za ogrjev ili miješalica za eventualnu nadogradnju, pa čak ni kombi s novim kaučem. Da ne ponavljam da onuda ne bi moglo proći vatrogasno vozilo, što je svakako najgore u cijeloj priči temeljenoj na boljoj sigurnosti – naglašava Drnasin.