Dalmacija Split županija

radnička nostalgija za ALKARSKIM vojvodom vicom buljanom, ‘ocem’ tvornice dalmatinka i kumom modernog sinja

"Umro si ti, umrla je tvornica, a ni mi nismo baš najbolje"

radnička nostalgija za ALKARSKIM vojvodom vicom buljanom, ‘ocem’ tvornice dalmatinka i kumom modernog sinja

Tri desetljeća nakon njegove smrti Sinjani odaju počast komunistu koji im je doveo tvornicu, uredio stambena naselja, asfaltirao ceste i izgradio olimpijski bazen

Vice Buljan
U Titovoj rezidenciji na Dedinju u Beogradu negdje nakon 1945. godine, sjede za večerom članovi Vlade bivše Jugoslavije te članovi republičkih vlada. Kada su posluženi pladnjevi s nekoliko vrsta riba, ministar unutarnjih poslova Aleksandar Ranković zatraži od Vice Buljana, ministra ribarstva NR Hrvatske, da kaže društvu kako se zove koja riba. “Ajde, ministre, reci ti nama kako se po imenu zove onaj milicioner što nam je na osiguranju ispred ulaza u rezidenciju”, odgovori protupitanjem Vice.

“Pa kako ću ja znati ime svakog mog milicionera”, na to će Ranković, a Vice poentira riječima: “Pa onda ni ja kao ministar ribarstva ne moram znati naziv svake ribe”.

To je samo jedna u nizu anegdota iz života Vice Buljana, legende Sinja, jednog od prvih organizatora antifašističkog pokreta otpora 1941. g. u cetinskom kraju, istaknutoga komunističkog dužnosnika, alkarskog vojvode, načelnika općine, ministra...

Tri desetljeća nakon njegove smrti Sinjani ponovo zazivaju njegov lik i djelo. Beznadni i umorni od borbe za svoja prava, radnici “Dalmatinke” nekidan su mu odnijeli cvijeće na grob. Sindikalistica Iva Radonja rekla je kako je čovjek koji je stvorio “Dalmatinku” to i te kako zaslužio. “Umro si ti, umrla je tvornica, a ni mi se ne osjećamo baš najbolje”, može se u šali parafrazirati iz jednog vica trenutačno psihičko stanje tristotinjak preostalih radnica i radnika “Dalmatinke”.

Vice Buljan rođen je 1905. godine u uglednoj, bogatoj i brojnoj sinjskoj obitelji. Uz njega obitelj je imala deset sinova i četiri kćeri. Jedini je “mali Vice” imao sklonosti prema politici, pa je tako iz ideala 1934. g. izabrao članstvo u KP (Komunističkoj partiji, op. V.P.). Godine 1940. pobjeđuje sa svojom listom na općinskim izborima i postaje načelnik općine.

U tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji to je bila jedina općina gdje su komunisti osvojili vlast na izborima pa je vrlo brzo Sinj dobio naziv “crvena općina”. Sljedeće godine Vice se sa drugovima uključuje u organiziranje otpora okupatoru, a tijekom rata obnašao je razne vojne i političke dužnosti. Bio je i vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a po završetku rata predsjednik Oblasnoga narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju. Biran je za zastupnika u Saboru NR Hrvatske i za saveznoga narodnog zastupnika.

Jedno vrijeme bio je na funkciji ministra ribarstva u Hrvatskoj. Svom Sinju donio je mnogo toga, a prije svega tvornicu i predionicu konca “Dalmatinka”, koja je u jednom razdoblju zapošljavala oko tri tisuće radnika i bila jedna od najboljih takve vrste u ovom dijelu Europe.

POCAST_BULJAN-190309.3
Radnici Dalmatinke Nove ispred Buljanove obiteljske grobnice

Malo je poznato da se “Dalmatinka” trebala zvati “Livanjka”, odnosno da se tvornica trebala graditi u susjednom Livnu, ali zbog političkog umijeća i pregovaračke i nagovaračke sposobnosti Vice Buljana tvornica je izgrađena u Sinju.

Zahvaljujući tvornici, Sinj se naglo urbanizira, grade se radničke stambene četvrti, čuveni gradski bazen olimpijskih razmjera, među prvima u bivšoj državi, asfaltiraju se ceste, osvjetljavaju ulice a razvija se i bogat društveni, kulturni i sportski život. Kada je jedan od ondašnjih moćnika vlasti, dr. Vladimir Bakarić, prigovorio Vici zbog izgradnje bazena jer nije bio predviđen investicijskim programom izgradnje “Dalmatinke”, on je na to samo odgovorio: “A šta ja tu mogu, bazen je već gotov, a ako vam smeta, vi ga prenesite u Zagreb”.

Stariji Sinjani ga, osim po duhovitosti, pamte i po čestitosti, plemenitosti te demokratičnom ponašanju. Vice Buljan je obnašao i funkciju alkarskog vojvode od 1957. do 1963. Umro je 1978. i pokopan je u skromnoj obiteljskoj grobnici na starom dijelu groblja svetog Frane u Sinju.

Radnice “Dalmatinke” su prije nekoliko dana položile cvijeće na njegovu grobnicu, prisjećajući se njegovih zasluga i doprinosa Sinju i cetinskom kraju. Njegov život zabilježen je i u seriji “Čovik i po”, a legendarnog Sinjanina glumio je pokojni Boris Dvornik.

napisao i snimio vito perić / epeha

‘Neka se pripetavaju i ne dolazi mi više’

Kada je Vice Buljan bio alkarski vojvoda, na jednoj alci su se više puta pripetavala dva alkara s istim brojem punata. Kad je ađutant došao nakon trećeg puta na podnošenje prijavka, Vice je zapovjedio “Neka se pripetavaju i ne dolazi mi više”, jer se već počeo hvatati mrak.

Jedna Sinjanka došla se požaliti načelniku Vici kako su cijene krešile pa ne može kupiti litru ulja, a on joj na to odgovori: “Pa ti kupi onda po litre”. •• Vladimir Bakarić predlaže Vici Buljanu da se oženi i da nađe ženu od 50 godina jer je iskusnija. “Druže Vlado, ja bi to radije razminio za dvi po 25”, brzo je reagirao Vice.

Jedan od Vicine braće nakon rata je pobjegao u Italiju jer je proglašen navodnim suradnikom okupatora. Nakon rata Vice ga zove natrag u Sinj te mu poručuje kako je on i ministar pa će mu sve osigurati za nesmetan povratak i nastavak života. “E moj brate, jadna ti je država u kojoj si ti ministar”, odgovara mu brat iz Italije.

Imao je Vice kao ministar i čudnih poteza, pa je tako odlučio da se na rijeci Krki osnuje ribarska stanica, i to sa sjedištem na Visovcu. No taj projekt se nije pokazao dobrim rješenjem, a kada su Vicu pitali koje je ribe ubacio u rijeku da se razmnožavaju, odgovor je bio “sve osim kita”. Kratko vrijeme u Krki je bilo pastrva i šarana, a potom je sve skupa “palo u vodu”.

 

Naslovnica Split županija
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last