Rodbina, prijatelji, kolege i znanci su se, nakon iznenadne smrti, na jelšanskom groblju "Gradina" oprostili od Mate Zenčića (1943. – 2016.), morskog vuka i legendarnog "kapitona od porta".
Mnogobrojni turisti, ali isto tako i osobe iz javnog i političkog života, čak i prije toga bili su tužni što je, nakon 33 godine aktivnog rada, 2009. otišao u mirovinu, jer je naprosto sve manje bilo onih nezaboravnih druženja i zbijanja šala kakve je znao smisliti samo Mate.
On je zapravo u svakom društvu bio dragi gost, njegovi veliki prijatelji bili su naši poznati političari i državni dužnosnici Stjepan Mesić, bivši šef države, Vesna Pusić, Alenka Košiša Čičin-Šain, Vesna Škare-Ožbolt, Davor Domazet Lošo, Damir Matković..., pjevači i glumci Oliver Dragojević, pok. Josip Genda..., ali i sportaši Goran Ivanišević, Thomas Muster..., a koliko je ljudi tek spasio na moru u akvatoriju središnjeg dijela otoka Hvara – oni su ga pak najviše voljeli.
Dakle, njegov primarni posao bio je briga o sigurnosti ljudi i plovila na moru.
Nerijetko bismo se susretali u njegovu uredu ili na mjesnoj rivi, a jednom prigodom mi je rekao: "... Dragi moj Zeitung, ja sam ti završio učiteljsku školu, želio sam se u potpunosti posvetiti mlađim generacijama, ali život me je jednostavno odveo na more i zbog toga nimalo ne žalim. Posao mi je bio dinamičan, ponekad zanimljiv i zabavan, ponekad vrlo nezahvalan, ali uvijek sam nastojao biti jednak prema svima, dosljedan i pravičan."
Takav je bi naš Mote, velik, markantan i neponovljiv čovjek koji se za svog radnog vijeka predao cjeloživotnom obrazovanju, stalno se usavršavao i odgovarao izazovima struke. A onda kada je završio u mirovini i napokon trebao uživati, preminula mu je teško bolesna supruga Lucija, ali zato se lijepo slagao sa svojom djecom i većinom ostale rodbine. Uvijek je bio uz svoje prijatelje vatrogasce, veslače i ostale sportaše, te podupirao sve zabavne manifestacije u mjestu, osobito "Jadranske susrete", VAD, "Feštu vina"...
Premda je nerado pripovijedao o nekim zanimljivostima iz svoje karijere, ipak me je jednom poslušao. Malo je razmišljao i zatim izgovorio sljedeće:
Bilo je puno raznih događanja, osobito dramatičnih spašavanja, a kad su mi ljudi dolazili zahvaliti, uvijek bih im rekao da je to samo dio mog posla, te da se zahvale Vladi i resornom ministarstvu koji su mi osigurali svu potrebnu opremu da to mogu učiniti."
Kad je svojedobno jak maestral odnio dvije Čehinje na kolutu ispred hotela "Adriatik" u Vrboskoj prema Makarcu, on im je pritekao u pomoć i spasio im živote. Budući da je zaista bio omiljen u ženskom svijetu, i one su ga se iduće zime prisjetile, u znak zahvalnosti poslale su mu pun paket kristalnih pehara, a on ih je sve podijelio mnogim poznatim osobama promičući tako ne samo ustanovu u kojoj je radio, nego i svoju Jelsu, koju je toliko volio.
Mladi, eto, ugledajte se na barba Mateta, on je bio svojevrstan zaštitni znak i dobri duh mjesta kojem je podredio cijeli svoj život. Uvijek je bio omiljen među svima koji su ga poznavali, što znači i dobar čovjek, čiji se stručni angažman i sveukupno djelo ne bi smjelo zaboraviti.
Piše Mirko Crnčević
Fotografija Mirko Crnčevi
