Da se kojim slučajem tvornica konca 'Dalmatinka' u Sinju sukladno s prvotnim planom zvala 'Livnjanka' i gradila u Livnu davne 1953. godine u cvatu Jugoslavije, tko zna bi li danas grad Sinj imao javni bazen olimpijskih dimenzija.
Isti je, naime, kao i tvornica locirana ipak u Sinj na zagovor tadašnjeg zaslužnog, pače, prvog građanina Sinja Vice Buljana izgrađen od ostataka građevinskog materijala; predaja veli, 'u đuture' skupa s tvornicom.
A dok je 'Dalmatinka' danas tek fosilizirana okamina nekih produktivnijih vremena, bazen je još uvijek živ organizam koji pulsira, pa čak i buja; dograđen je s četiri etaže dubine, zbog čega danas ima raspon od 130 centimetara do skoro četiri metra!
Sinjani su s pravom ponosni na svoj bazen dimenzija pedeset metara dužine i 20,5 širine; na njemu su tijekom desetljeća proplivali mnogi mali Sinjani i oni 'od Sinja', to jest žitelji Cetinske krajine kojima more nije bilo odveć pristupačno, barem ne onoliko koliko djetetu na ljetnim praznicima u gradu točno između mora i Bosne treba.
Profit nam nije cilj
- Bilo je ranijih godina problema s koncesijom, ali danas bazenom uspješno gospodari tvrtka "Kamičak" iz Sinja. Nije nam cilj profit, nego dobro održavanje objekta na korist što većeg broja korisnika, posebice djece – napominje Stipe Blajić, nekadašnji novinar a danas voditelj bazenskog objekta, posebno obradovan činjenicom da je intervencija po pitanju naplate ulaznica u jutarnjoj šihti dodatno napunila bazen.
- Ranije se naplaćivalo kupanje deset kuna po satu, to jest po pet kuna za svaki sljedeći sat nakon prvoga, pa je bazen bio bolje posjećen u poslijepodnevnim satima. Sad smo, pak, odlučili cijeli turnus od devet do podne naplaćivati deset kuna, što je dakako privuklo mnoštvo djece. Najviše radi njih i jesmo tu – vedro će Blajić, uz napomenu da su parametri vrijednosti vode uvijek vrhunske kakvoće.
Za to je u tehničkom smislu najzaslužniji Josip Gabrić Joko, dugogodišnji 'meštar o' bazena', zadužen za održavanje.
- Nema boljeg konzervansa od vode; zato se bazen ne prazni ni zimi, kako se ne bi osušio i raspucao. Kompletno se, prije sezone otvaranja prvi lipnja (pa do škole radi, nap.a.), dakako, isprazni i napuni novom vodom, koja se svakodnevno tretira po propisu, ali i dopunjava svježom – Joko će.
Rad bazena gradski proračun subvencionira sa 150 tisuća kuna godišnje; iz tog se portfelja namiruje i zakonska stavka zapošljavanja spasilaca, tzv. bazenskih 'baywatcheva'. Oni su vjerojatno zaslužni i za sve veći interes djevojaka za kupanje u bazenu, jer u jednoj smjeni taj posao obavlja ragbijaški reprezentativac iz Sinja Stipe Tomić, dok drugu pokriva 20-godišnji Mate Labrović, viceprvak svijeta u kick-boksu u juniorskoj klasi!
Kad ne trenira pod okriljem boksačkog kluba Mornar u Splitu Mate, dakle, budno pazi na sigurnost kupača; nasreću, ove je godine tu njegova prisutnost bila tek zbog psihološkog momenta.
- Jedna se djevojčica bila prepala nakon skoka u bazen, pa sam reagirao, ništa strašno. Posla zapravo i nema, ali nikad se ne zna – odgovorno će mladi boksač i baywatcher.
Škola plivanja
Pune ruke posla zato ima Radmila Kitanović-Krstić, diplomirana kineziologinja i instruktorica plivanja, te trenerica pri PK Alka. Četrdesetak članova škole plivanja i oko 120 polaznika obuke neplivača s prolaznošću od visokih devedeset posto ponukali su nas da je priupitamo: ima li Sinj potencijala da postane plivačka velesila?
- Ima, samo da se poprave uvjeti! - veselo prihvaća trenerica Radmila.
- Kao što znate, bazen radi samo ljeti, pa smo prisiljeni zimske treninge održavati na Poljudu u Splitu subotom, kad imamo termin. To nije dostatno za ozbiljne rezultate, ali barem održavamo kakav-takav kontinuitet – domeće ozbiljnije.
Jedan od Sinjana koji plivaju i ljeti i zimi je šesnaestogodišnji Sinjanin Karlo Poljak.
- Proplivao sam na moru, ali jako volim treniranje na ovom bazenu – povjerava tinejdžer. Nešto mlađi Borna Jenjić (10) iz Glavica također ne krije radost zbog pristupačnog osvježenja usred Sinja.
- Super je na plaži, ali i ovdje – veselo će plivač Glavičanin.
Zanimljivo je reći da ljeti sinjski gradski bazen koristi i puno mladih poluzagrepčana, Sinjana nastanjenih u Zagrebu, naime, mahom djece i mladih koji dolaze u Sinj kod starijih provesti ljetne praznike. Kuriozitet je i da sve više Splićana rado dođe na izlet upravo na sinjski bazen, inače dopunjen teretanom i kafićem kao dodatnim sadržajima.
Pravu poslasticu, međutim, doznajemo na samom kraju, i to iz usta susretljivog meštra Joke.
- Bazen je dio turističke ponude Sinja, reklamira se, a i nije daleko od mora, samo tridesetak kilometara. Dolaze ovde puno i stranci: Meksikanci, Arapi, crnci... - mirno veli Joko.
- Meksikanci?! Pa što oni rade ovdje?! - zaprepašteno pitamo.
- Kupaju se, bogati.
