U rano prijepodne idilična slika na plaži u Mutograsu. Većina gostiju i mještana koji su odlučili potražiti osvježenje u moru tek pristižu. Na prvi se pogled ni po čemu ne bi moglo zaključiti da je upravo plaža uzrok nesporazumu između vlasnika apartmana i dijela redovitih posjetitelja ovog dijela podstranske obale.
Zapravo, dio javne plaže ispod kuća u kojima su apartmani za iznajmljivanje, na koji vlasnici postavljaju ležaljke za koje su dobili koncesijsko odobrenje općine Podstrana. Problem je, međutim, što uz ležaljke ostane, kažu nezadovoljni, malo ili nimalo mjesta za sve druge kupače.
- Problem je prisutan nekoliko godina i raste - kazuje nam Sandra Čanić, jedna od rijetkih u mjestu koja je odlučila o ovome javno progovoriti.
- Od svih sam čula primjedbe, bilo je i pisanih primjedbi općini, ali ih sada ovdje nema - pojašnjava nam slab odaziv sumještana koji su pozvali novinare i nastavlja:
- Krenulo je s jednim iznajmljivačem apartmana, onda se kroz godine proširilo. Susjedi su jednostavno vidjeli da ta formula funkcionira i neki su odlučili napraviti isto. Dosta ih se pridržava pravila i ležaljke koriste na način da poštuju susjede i ispune obveze prema svojim gostima pa ih uklone kad su prazne. Međutim, isto tako nekoliko iznajmljivača drži veliki broj ležaljki cijelo vrijeme, a dio njih je prazan tijekom dana. Moji su tu više od 30 godina, prije nije bilo tako - sjetno će Sandra, koja ima razumijevanja i za iznajmljivače.
- Nisu ti ljudi krivi, nego je to stvar zajednice koja bi trebala reagirat. Svatko gleda svoj interes i ne mogu to zamjerat, ali je takvo ponašanje na štetu svih ovde. Evo, sada da dođete tamo na plažu, ležaljke su tu, a nikoga nema. To je degradirajuće za nas i za naše goste. Imam i ja goste, ali ih ne pitam gdje se kupaju jer ne želim čut primjedbe - ističe Sandra.
Ivana Vidović potvrđuje Sandrine riječi kazivanjem o iskustvu svoje sestre.
- Nakon što je moja sestra pomakla praznu ležaljku na plaži, jedan od vlasnika apartmana joj je rekao da se to više ne smije ponovit, da se ide kupat na drugu plažu, na što mu je ona odgovorila da će zvat policiju ako treba, i turističku zajednicu. Ako i dođu komunalni redari, ništa se ne dogodi - veli Ivana.
- Evo, vidite i sami, deset-petnaest ležaljki je prazno. Ako ništa, ružno je vidjet bahatost. Nemam ja ništa protiv da gosti dođu i legnu u ležaljku - super. Ali kad se digneš izvoli je pomaknut. Imaju i drugi ljudi svoje goste, zašto se ne mogu okupat na toj plaži? Jer ne mogu niti proć. Najviše ljuti ta bahatost, kao to je moje, ja sam platio. Pa možemo i mi platit ležaljke i tu ih nanizat i šta sad? Smatram da turistička zajednica ne radi svoj posao. Ružno je, bahatost je postala prevelika, institucije napokon trebaju radit svoj posao - poručuje naša sugovornica.
Obilaskom plaže u potrazi za vlasnicima apartmana koji imaju koncesijsko odobrenje uočavamo da ležaljke stvarno jesu poredane, a da se gosti još nisu spustili na plažu. Vlasnika kuće s apartmanima Petričevića nismo zatekli. Javila nam se mlađa žena i predstavila kao njegova kćerka te nam rekla da je bolestan.
Ni u susjednim kućama, gdje su vlasnici obitelj Karaman, ne zatičemo vlasnika, ali naknadno smo telefonski razgovarali sa Željkom Karamanom i njegovom suprugom.
- Ne branim nikome da se kupa, ali tu plažu ja održavam i perem vodom koju ja plaćam. Drugi se mogu kupat na gradskoj plaži do mene, ali svi dođu di je očišćeno i oprano. Deset ležaljki imamo, a na plaži svaki dan u šest sati ujutro grabljama navlačim žalo da bude šira. Problem je u ljudima, nije u ležaljkama - kaže Željko Karaman.
Problem je, međutim, prisutan. Pitanje je samo tko ga i kako može riješiti. Pretpostavka je - onaj tko izdaje koncesijsko odobrenje, a to su općinari u Podstrani kojoj Mutogras administrativno pripada.
U općini razgovaramo s Boženom Živaljićem, pročelnikom upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne poslove i zaštitu okoliša, Ivicom Tafrom, pročelnikom upravnog odjela za pravne poslove i strateško upravljanje i Monikom Ćutuk, višom savjetnicom istog odjela.
Iz prve ruke, dakle, doznajemo da koncesijsko odobrenje za ležaljke, putem javnog natječaja, dodjeljuje Vijeće za koncesije općine Podstrana. Zanimaju nas pravila kojih se moraju pridržavati oni koji su dobili koncesijsko odobrenje.
- U koncesijskom odobrenju jasno piše da ležaljke moraju biti složene - odgovara na naš upit Tafra.
- Znači, kad vi idete na plažu uzet ćete ležaljku, stavit na plažu, sunčat ćete se, kasnije ćete je vratit. Kad nije u upotrebi ne bi smjela bit na plaži - ističe Tafra.
Šta znači kad nije u upotrebi?
- Ne možete ostavit ležaljku priko noći, a ako se u podne sklanjaš s jakog sunca do četiri popodne, primjerice, trebao bi sklonit ležaljku. Komunalni redar svaki dan upozori vlasnike.
Šta možete učiniti ako vlasnik apartmana ne posluša redara?
- Možemo ukinuti koncesiju - odgovaraju uglas.
Jeste li ikada ikome ukinuli koncesiju?
- Nismo, ne, ne... - opet zajednički odgovor.
A primjedbe vam dolaze dopisima...
- Dolaze, ali treba naglasit jednu stvar - reagira Živaljić na našu konstataciju. Prigovor je na najuži dio plaže gdje jedva stane jedan red ležaljki. Paradoksalno je da ljudi koji pišu te mailove imaju deset metara desno plažu koju je općina o svom trošku uredila: organizirala sanitarne čvorove, besplatan parking i uredila plažu. To je jedino kapric ili ne znam kako bi to drukčije nazvao, suzdržat ću se, da se sad baš neko hoće kupat ispod kuće dotičnih vlasnika. Intervenirali smo nekoliko puta kad bi ležaljke bile složene na putu, kad ometaju vatrogasni pristup i slično - iskreno će Živaljić, dodajući da mogućnost financijskog kažnjavanja zakonski ne postoji.
Čišćenje plaža obveza je lokalne komunalne službe, ali je djelomično istina i da vlasnici apartmana čiste ispod svojih kuća, primjerice, nakon južine, jer ne čekaju redare koji brinu o obali u dužini od sedam kilometara, napominje također.
Vide li u općini rješenje problema?
- Legalizacijom se utrostručio broj apartmana koji su u ponudi. Ove plaže trebaju bit slobodne za protok ljudi, a konačno rješenje vidim u proširenju plaže - kazuje Živaljić.
- Imamo projekt. Radi se o tome da se plaža šetnicom i biciklističkom stazom fizički odjeljuje od onoga što je privatno. Jednom zasvagda si stavio točku na moguće svojatanje dijela obale. Onda ćemo imat širinu plaže 25 metara u prosjeku, a tu 15-20 ležaljki ne znači ništa. To je dugoročno rješenje, a za sada, dok se ne osiguraju sredstva za cijeli potez obale, treba samo ljude navikavat na to da moraju bit uredni. Gost mora bit educiran da nakon korištenja ležaljku mora maknuti - veli Živaljić.
Naknada 40 kuna godišnje
Zakonom su propisani razredi po kojima se određuje godišnja naknada za koncesijsko odobrenje za ležaljke. Obala Podstrane, kaže Monika Ćutuk, spada u najskuplji A razred u kojem naknada iznosi 30 do 40 kuna po ležaljci godišnje. Broj ležaljki dodjeljuje se po broju ležajeva. Znači za deset ležaljki 400 kuna, uz napomenu da se ležaljke ne iznajmljuju gostima, nego su sastavni dio ponude.
Projekt od 200 milijuna kuna
Projekt uređenja obalnog pojasa Podstrane vrijedan je oko 200 milijuna kuna. Namjera je dio sredstava povući iz EU fondova. Realizirat će se po fazama, a prva faza obuhvaća potez od ušća Žrnovnice do hotela Lav. Za taj dio ishođena je građevinska dozvola, a uskoro slijedi natječaj za izvođenje radova. Riječ je, inače, o tehnološki zahtjevnim radovima, no faze će se planirati na način da tijekom ljeta plaže budu u uporabi.
