Obnašateljica dužnosti gradonačelnice Sinja Kristina Križanac raskinula je ugovor o izgradnji gradske sportske dvorane s tvrtkama "Poljud vile" i "Cetina". Prema ugovoru, Sinj je još krajem 2014. trebao dobiti novi sportski objekt. Umjesto toga sinjski porezni obveznici dobili su glavobolju jer je nezavršena sportska dvorana već postala ruglo, čardak ni na nebu ni na zemlji, a dovršetak izgradnje stajat će zasigurno puno više nego se planiralo i najavljivalo.
Oko izgradnje ove dvorane sve je išlo naopako od samog početka. Sinjski dvoranski sport koristi školsku sportsku dvoranu s 800 sjedećih mjesta za gledatelje izgrađenu još 1979. Potreba za novom dvoranom većeg kapaciteta gledališta bila je neupitna.
Prije desetak godina na krilima "dvoranomanije" tadašnji sinjski čelnici zaustavljeni su u nakani da se putem javno-privatnog partnerstva gradi gradska sportska dvorana s oko 4000 sjedećih mjesta jer se procijenilo da bi ona stajala porezne obveznike alkarskog grada desetke milijuna kuna. Kao optimalna isticala se dvorana s oko 1500 sjedećih mjesta. Očekivalo se da će takva dvorana biti građena po poznatoj formuli sufinanciranja.
U tom se kontekstu najavljivalo da će pri izgradnji nove zgrade OŠ fra Pavla Vučkovića, čije temelje političari "polažu" pri svakoj izbornoj kampanji već petnaestak godina, Sinj sufinancirati gradnju nove školske sportske dvorane.
Umjesto uspješnijeg lobiranja za gradnju zgrade te škole s dvoranom aktualna gradska vlast, koja vodi Sinj od 2009. i kojoj se s pravom može prigovoriti neuspjeh u svemu osim u gradnji sportske infrastrukture, odlučila se na izgradnju gradske sportske dvorane kao političkog projekta. Pa je isprojektirana dvorana sa samo 320 sjedećih mjesta za gledatelje čija je cijena kroz izjave lokalnih gradskih čelnika licitirana od milijun i po do dva milijuna kuna.
Kada je u listopadu 2013. objavljeno da je potpisan ugovor o izgradnji dvorane na iznos od 13 milijuna kuna i da će se financirati iz gradskog proračuna, nezadovoljni vijećnici peticijom su sazvali tematsku sjednicu Gradskog vijeća. Gradonačelnik Ivica Glavan, koji je bio najveći pobornik izgradnje, tada je kao gotovu stvar najavio sufinanciranje iz EU fondova te iz proračuna županije i države jer su, obrazložio je, iz istih izvora novac za izgradnju sportskih dvorana dobivali drugi gradovi i općine.
Tako je pridobio većinu i dobio potporu Gradskog vijeća, a radovi su krenuli punom parom. Prisnaženo je da će dvorana biti izgrađena za godinu dana. Trebala je, dakle, biti otvorena do kraja 2014.
U međuvremenu se gradonačelnik Glavan razbolio i, nažalost, podlegao teškoj bolesti. Sva obećanja o sufinanciranju također su se uglavnom izjalovila. Jer sinjska sportska dvorana nije se gradila kao školska, već kao gradska, a takvi objekti tretiraju se političkim projektima i novac za njih trebaju osigurati oni koji ih grade.
Najgore od svega u cijeloj priči jest događanje s izvođačima radova. "Poljud vile" i "Cetina" teško su oboljele tvrtke, zahvaćene marifetlucima iz domino-efekta "Credo banke".
Na sjednici Gradskog vijeća 12. studenoga prošle godine Mladen Vidić (HSLS) upitao je gradonačelnicu Križanac što je s gradnjom dvorane. Dobio je odgovor da će cjelovitu informaciju dobiti za nekoliko dana.
Posebno je bilo začuđujuće da se u proračunu rezervirani novac za dvoranu nije trošio. Uz to je pristigao i novac sa strane. Kako se radilo o predizbornom vremenu, Sinjani su za gradnju dvorane ipak uspjeli iskamčiti 400 tisuća kuna od Županije, a dobili su i 1,5 milijuna kuna namijenjenih za nabavu opreme u dvorani.
Taj državni novac je na čekanju, kao i za izgradnju rezervirani novac sinjskih poreznih obveznika. Do raskida izvođačima je isplaćeno šest milijuna kuna. Ponovno su trebali proći mjeseci da bi s dvoranom nešto dogodilo. Ovaj put da bi se raskinuo ugovor.
Križanac danas tvrdi da se ranije nije išlo na tako drastičan potez zbog radnika jer su svi sa sinjskog područja. Poslije raskida ugovora priznaje da je Sinj pretrpio veliku štetu: "Što se tiče obveza izvođača, vidjet ćemo što su oni nama trebali, ili nisu trebali, još platiti."
Ako gradski čelnici računaju da bi od izvođača mogli naplatiti kakvo obeštećenje, treba ih upozoriti da od toga neće biti ništa. Jer kod oba izvođača mnogi su već u dugom redu čekanja na naplatu potraživanja s malim ili nikakvim izgledom.
Poslije svega gradonačelnica Križanac najavljuje novi javni natječaj za izbor izvođača koji bi gradnju dvorane priveo kraju. Sve je za to, kaže, pripremljeno, osim razlikovnog troškovnika. Što je, zapravo, najvažniji dokument. On će dati odgovor na pitanje kolika je vrijednost obavljenih radova i koliko će koštati završetak. Koji Križanac najavljuje za početak sljedeće godine. Taman tempirano pred sljedeće izbore...