Na blagdan sv. Franje Asiškog u najistočnijoj općini otoka Hvara svečano je otkrivena spomen-ploča don Dinku Vrankoviću (1906.-1970.) o 75. obljetnici njegova dolaska za župnika u Sućuraj.
Tako je u nazočnosti brojnih Sućurjana i stanovnika otoka Hvara, osobito iz Svirača i obitelji Vrankovića, koncelebriranu sv. misu predvodio hvarski biskup, msgr. Slobodan Štambuk, a tijekom propovijedi sv. Franju, kao i don Dinka, nazvao velikim spremištem ljubavi i dobrote što ih je zapravo svatko mogao koristiti i koju su oni svakome dijelili.
Poslije misnog slavlja ispod spomen-ploče don Dinka - koja je postavljena iznad ulaza u sućurjanski samostan -u ime Općine Sućuraj govorio je načelnik Ivan Vitali, te don Dinkov nećak prof. Ante Vranković.
Potom je spomen-ploču otvorio biskup Štambuk, da bi se slavlje nastavilo zajedničkom večerom u samostanskoj blagovaonici gdje su bili skoro svi poglavari i općinski vijećnici, članovi obitelji Vrankovića, uzvanici i svećenici. Ugostili su ih tamošnji franjevci fra Stipo Marčinković i fra Augustin Tomas.
|
Don Dinko je rođen u Svirčima, a najveći dio svog svećeničkog službovanja proveo je upravo u Sućurju i Bogomolju. Bio je pravi narodni svećenik, poznat po tome što je u Drugom svjetskom ratu bogoslužje odbio obavljati na talijanskom jeziku, te što je svoje mjesto 1943. spasio od talijanske paleži i ustaških strijeljanja. Samo godinu kasnije nije prihvatio ni ponudu njemačkih okupatora da ostane u Sućurju, nego je zajedno sa stanovništvom i svojom sestrom Bonicom otišao u progonstvo, odgovorivši im 'Gdje je stado tu mora biti i pastir'. Pa iako prof. dr. Nikola Anić u svojoj knjizi »Na punti Hvara – povijest Sućurja« piše da je don Dinko izvrsno surađivao s partizanima nakon rata je ipak bio izložen pritiscima, pa čak i ozbiljnim prijetnjama. On je sve to stoički podnio i naravno zaslužio pijetet svojih otočana. |
