Na komemoraciju na Veli vrh išlo je 15 osoba, što je simbolična brojka. Iz vrličke satnije 126. brigade HV-a na Velom vrhu 8. lipnja 1993. godine bilo je 16 boraca kada su ih žestoko napali velikosrpski agresori iz kninske paradržave koji su pošto-poto htjeli hrvatskim braniteljima preoteti kontrolu nad tim dominantnim svilajskim vrhom koji je osiguravao daljnje napredovanje HV-a prema Ždanju iznad sela Štikovo i kontrolu cijelog Knina.
Dvije skupine s nešto više od 20 specijalno uvježbanih srpskih diverzanata popele su se iz Otišića na Svilaju i pod okriljem noći došle iza leđa položaja koji su na Velom vrhu držali pripadnici HV-a. Napad na Veli vrh počeo je žestokom artiljerijskom vatrom koju su koordinirali i navodili srpski diverzanti.
Kad je prestao artiljerijski, započeo je srpski pješački napad u kojemu su, u prvim trenucima borbe, napadači stekli prednost, prvenstveno iznenađenjem. U samom početku pješačkog napada poginuo je Petar Varnica, ubijen snajperskim metkom, a Vinko Skorup teško je ranjen.
Tijekom rasplamsale bitke od 16 hrvatskih branitelja Velog vrha jedan je poginuo, a još 10 ih je bilo ranjeno. Veli vrh je, međutim, obranjen, zahvaljujući braniteljima s Velog vrha, ali i njihovim suborcima iz 126. brigade koji su im stigli u pomoć u rekordnom vremenu.
Na srpskoj strani na Velom vrhu je poginuo jedan diverzant iz jedinice u Bruškoj koju je uvježbavao Dragan Vasiljković, zloglasni kapetan Dragan te bugarski plaćenik Miter Mitka čiji su posmrtni ostaci pronađeni poslije, u podnožju Velog vrha.
Ovom bitkom na Velom vrhu ponose se svi branitelji Domovinskog rata Cetinske krajine, naročito napadnuti pripadnici Vrličke satnije i u pomoć im pristigli suborci s kojima su Veli vrh uspjeli obraniti.
Tekst i snimka: Toni Paštar