O čemu je riječ? Evo priče toga branitelja Domovinskog rata, hrvatskog ratnog vojnog invalida i korisnika mirovine zbog profesionalne invalidnosti.
− Na lokalnom radiju slušao sam emisiju o poticajima poljoprivrednicima. Otišao sam u sinjsku ispostavu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Kazao sam im da sam u profesionalnoj invalidskoj mirovini, dao im na uvid rješenje i objasnio da imam 3600 četvornih metara zemljišta na kojemu bih želio zasaditi vinograd.
Rečeno mi je da potpišem zahtjev za osnivanje obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva te da trebam donijeti izvadak iz katastra i vlasnički list. Referentica Anđela Vuković ustvrdila je da ispunjavam uvjete i provela upis obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva. Nakon nekoliko dana došao sam u isti ured, gdje je moje zemljište uvedeno u evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta. Ni slutio nisam da bih zbog toga mogao ostati bez mirovine od 1811,54 kune mjesečno u koju sam otišao zbog profesionalne invalidnosti – kaže Čović.
‘Kažu mi da razumiju moje nezadovoljstvo, da nisam kriv’
Nije, međutim, sve išlo kako je očekivao.
− Poslije pet mjeseci, u rujnu iste godine, pozvali su me iz ispostave Agencije. Ista službenica koja je obavila upis rekla mi je da OPG moram ugasiti, jer da su ih zvali iz Mirovinsko-invalidskog osiguranja. Nije mi znala reći zašto pa sam otišao u službu MIO-a u Splitu. Službenici MIO-a objasnili su mi da sam kao umirovljenik s profesionalnom invalidnošću danom osnivanja OPG-a trebao odjaviti mirovinu i najkasnije u roku od 15 dana prijaviti se kao radnik OPG-a, te kao takav za sebe uplaćivati mirovinski doprinos. Probio me je znoj.
Upitao sam ih tko je tu lud, čujem li ja to dobro. Posebno kad sam na prijavi, koju su oni sastavili po službenoj dužnosti, pročitao da u svojem OPG-u imam sedmosatno radno vrijeme. Puno radno vrijeme na 3600 kvadrata zemljišta. Službenici u MIO-u rekli su mi da shvaćaju moje nezadovoljstvo, znaju, vele, da nisam kriv, osim što sam bio neupućen u propise, te da oni moraju provoditi zakon. Dobro, rekao sam, ako sam ja bio neupućen, zašto me nisu upozorili zaposlenici Agencije. Isto pitanje postavio sam referentici u Agenciji i njezinoj šefici, ali one su samo oprale ruke – kazuje nesuđeni vlasnik OPG-a.
OPG je ugašen, ali ne i obveze nastale za njegova vlasnika samo zato što je OPG bio formalno osnovao, makar nije imao baš nikakve aktivnosti niti je po toj osnovi vlasnik ostvario lipe poticaja.
− Vidio sam da je vrag odnio šalu pa sam se okrenuo pravnicima. Žalio sam se svim institucijama. Svi su mi govorili da shvaćaju da nisam kriv, ali su mi, isticali su, žalbe morali odbiti. Na kraju sam ustao tužbom Upravnom sudu RH. Tražio sam da se poništi rješenje o upisu mojeg OPG-a. Poslije sudovanja dobio sam rješenje Upravnog suda da je sve bilo zakonito i da nitko nije kriv što sam ja bio neupućen u posljedice, a po istoj sudskoj presudi ni službenici Agencije nisu me bili dužni upozoriti, odnosno pravno poučiti – kaže Čović.
Pod stalnim stresom
Na koncu naš sugovornik zaključuje:
− Od OPG-a ništa nisam dobio. Sve vrijeme uredno sam primao mirovinu. Do sada u državni proračun ništa nisam uplatio niti imam namjeru. Ali sam platio puno više, na drugi način. U posljednje dvije godine supruga i ja pod stalnim smo stresom koji nam je prouzročio ozbiljne zdravstvene tegobe. Umjesto u željenom vinogradu, najviše vremena provodimo obilazeći liječnike. Što će poslije svega biti, ne znam, ali ova moja priča može koristiti kao pouka drugima da izbjegnu birokratski žrvanj i svu bešćutnost administracije koju mi sami plaćamo.