‘Nije mi bilo svejedno što mi momka zovu Nevolja’

Jesu li mještani Nevoljića stvarno u nevolji? Bilo nam je na umu dok smo prilazili tom zaselkom u triljskom kraju. Do njega vodi moderna autocesta, a može se i onom starom preko Cetine kroz Trilj, desno je Gospodarska zona Čaporice, a malo prije pa uzbrdo dvije ploče s nazivima zaselaka, no nijedna s natpisom Nevoljića.

Služeći se dobrom starom reporterskom navikom “svugdje skitaj, seljaka pitaj”, uskom cestom stiže se do traženog zaselka. Odmah uz krivudavu cestu samo dvije-tri nove kuće, ostale su, kako se to veli u Zagori, “stojne”, i one su, kao i u drugim selima, potpuno prazne.

Pred kućom bračni par i oboje, naravno, s prezimenom Nevoljići. Upitali smo ih kako im je živjeti u Nevoljićima.

– Nevolja je svugdje gdje nema reda. Ja sam u Njemačkoj 40 godina i vidim veliku razliku, a opet šta godine idu, sve češće dolazim tu i sve duže ostajem – govori 67-godišnji Ivan. Sve mu kimanjem glave odobrava Danica.

– Nije nikome lako, a šta ja znan, ja više i ne mislin jesu li Nevoljići u nevolji, nakon 37 godina mi je to prezime skroz normalno – kroz osmijeh kaže Danica dok jednim okom budno motri unuka. – Evo naš Antonio uživa u selu s nama, vozi biciklu, igra se, tu je lipo, čist zrak.... – kaže o unuku brižna baka Danica. A domaćin Ivan prelazi na ozbiljne teme:

– Vidite ove električne stupove, ajme nama kad je nevrime, a toga je bilo ove zime. Bojimo se da se nekome nešto ne dogodi.

Rekli su nam u HEP-u da su stari još ima 40-50 godina, pa i više, i znan da je tako u ciloj Zagori, a nadam se da će i moji Nevoljići doći na red – kaže Ivan.

U zaselku je nekad bilo više ljudi, a danas se to svelo na tri-četiri dima u cijelom zaselku. Tako i Nevoljići dijele sudbinu gotovo svih sela u Zagori, starijih je svakim danom manje, mladi odlaze u grad u školu, na fakultet i više se ne vraćaju.

No u kući do Ivanove i Daničine, sasvim drukčija priča, tamo u jednoj obitelji živi čak šestero Nevoljića. Domaćica Marinka upravo je usred pripremanja ručka, oko nje djeca, a ona se sjeća kako je to bilo kad je upoznala današnjeg supruga.

Ljubav najvažnija

– Nije mi bilo svejedno kad sam čula da mi se momak preziva Nevoljić, a svi ga zovu Nevolja, ali brzo sam se navikla jer ljubav je jača od svega, a i to vam je ionako samo prezime – tako o svom prezimenu govori vesela Marinka, koja je rodne Košute s druge strane Cetine i Cetinske krajine i rođeno prezime Odrljin zamijenila Nevoljićima i prezimenom Nevoljić.

– U mene vam nevolje nema, četvero je dice, triba o njima brinuti, završila sam tekstilnu školu, nadala se da će štogod posla biti tu u zoni da mi bude blizu, a ko zna, možda se šta nađe.

Do tada treba nahraniti kokoši, pričekati da se osuši zemlja pa posaditi krumpire, sad će i šparoge – kazuje Marinka. Do tada ostaje joj život bez nevolje u Nevoljićima, pa nek tako i potraje.

OJDANA KOHAREVIĆ
FOTO: MARIO TODORIĆ / CROPIX

Od Špičkovine do Žene Glave Osim Nevoljića i Budalića u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te Špičkovine pokraj Bedekovčine u Zagorju, koju će najbolje zapamtiti i sam premijer Zoran Milanović, kod nas su brojna neobična imena mjesta od sjevera do juga zemlje, pa tako postoje Ribež, Marija na Krasu, Krivi Put, Buševec, Šuplja Lipa, Babina Guzica, Štakorovec, Sv. Petar u Šumi, Žabožmigovec, Donje Zapišano, Žena Glava, Tužno, Ženodraga, Čingilingi, Donji Neradovac, a neobičnih imena sela ima i u regiji Haj-Nehaj u Crnoj Gori na putu prema Baru, Jajce i Prozor u BiH.... U Švedskoj je mjesto Hell, u Austriji Fucking, u SAD-u Blue Ball, Sadly je u Australiji što je dokaz da neobičnih imena sela i gradova ima na svim kontinentima. I na kraju, vjerovali ili ne, ali Hrvatska ima i svoj Rim, jer to je mjesto u Istri pokraj Buzeta.