Zagvožđani: Uložili smo stotine tisuća eura u apartmane, a zbog Vlade će nam sve propasti

Možda će to nekome sa strane izgledati nerealno i nepotrebno, možda će se Imoćani opet, a zbog pobune oko naplate tunelarine kroz Tunel “Sveti Ilija” u iznosu od 20 kuna, svrstavati u okvire Raosovih Matana i Kikaša, ali sljedeća dva primjera znakovita su i bacaju drukčije svjetlo.

Da bi se bolje razumio bunt Imoćana, treba podsjetiti i na nepobitne činjenice iz bliže prošlosti. Imotska krajina bila je najnerazvijenija hrvatska komuna u bivšoj Jugoslaviji, ondašnje vlasti masovno su im davale putovnice i raselili ih diljem svijeta. U slobodnoj, novoj Hrvatskoj od željene države vjerni je i napaćeni narod imotskoga kraja dobio samo registracijske oznake na automobilima. Istina i poneku kunu da bi se koliko-toliko smirile tenzije među radnicima posrnulih, a danas već propalih firmi.

Obećavani su Imotskom neki zatvori, kaznionice, odgojne ustanove, vojarne... obećana su nova radna mjesta... Ništa od toga.

I konačno, obećano je da se neće naplaćivati tunelarina kroz Biokovo jer, eto, to bi bio dar narodu Imotske krajine koji je dao svoje najbolje sinove za slobodu Hrvatske. I kada su svi mislili da će taj nesretni tunel donijeti makar neku nadu u napredak, današnje vlasti nisu htjele niti proučiti pismene vapaje pristigle iz Imotske krajine.

Naprotiv, s nevjerojatnom su lakoćom odbili barem sjesti i porazgovarati s onima koji su imali primjedbe na odluku, već su s lakoćom odrezali porez zvani tunelarina. Imoćani su uvjereni kako članovi Vlade i ne znaju koliko su muka, izglasavši takvu odluku, prouzročili narodu u imotskom kraju.

Već zaposlio radnike

Primjeri su iz Zagvozda. Tamošnji su ljudi s tunelom dobili nekakvu nadu. Iz zadnje čarape, sa zadnjeg bankovnog računa, bez kune potpore države, krenuli su u životnu investiciju. Vidjeli su da je, kroz tunel, more od njihovih kuća na svega deset minuta vožnje, da imaju zdravu hranu, čist zrak, dobro vino... što bi im uz veliko gostoljubivo srce moglo privući turiste s mora. Velik broj njih uložio je na stotine tisuća eura da izgrade apartmane. I onda iskrsnu – tunelarina.

- Zbog tunelarine nam je sada sve ugroženo. Nekima će tih 20 kuna izgledati beznačajno. E, to stranac, na kojem smo gradili našu budućnost, tako ne misli - veli nam Ivan Stapić (70) iz zaseoka Stapića koji je uložio stotine tisuća eura svoje ušteđevine.

- Izgradio sam dvije kuće na mjestu s kojega puca pogled na tunel, pet ili šest kilometara od mora. Podigao sam apartmane, dva bazena, staze za šetnje, jer to je danas trend seoskog turizma. Već sam našao i nekoliko ljudi iz svoga kraja da ih zaposlim, dadem im kruh. Na 25 tisuća kvadrata uredio sam vrhunske objekte, niti kune poticaja od države tražio nisam, nikome dužan nisam, platio sam sve poreze i sada mi država udari porez - tunelarinu.

Poslušajte računicu: neka imam četiri obitelji turista u svojim apartmanima. To su četiri automobila. Odu ujutro na more, vrate se na ručak i odmor, opet odu popodne na more, vrate se... To im je 320 kuna ili 40 i kusur eura. A za taj novac u mene bi ostali cijeli dan. I tako neka bude najmanje sedam dana, to im je 2240 kuna ili 300 eura tunelarine! Pa nisu ludi onda doći k meni, je l’ tako? - pita se i zaključuje Stapić.

Zdravko Čagalj u kamenoj konobi koja se gradi za turiste

- Sramota, kada nam iz Vlade već ništa dali nisu, nisu trebali ni ovo učiniti. Zaista ne znam što ću s ovim objektima, neka sve propadne, neka sve ide kvragu. A planirao sam turistima i ture na jezera, šetnje, dobru spizu... Ništa od toga, zato što su tamo neki u Zagrebu, koji ne znaju ni gdje je Zagvozd, digli ruke i kazali bit će vam tunelarina - ogorčeno govori Ivan Stapić.

- Ja i šura izgradili smo kuće za odmor i bazen, planiramo tenisko igralište, skoro na 60 tisuća kvadrata. Radim konobe s našim kamenom, planirao sam dovesti turiste tu iz Makarske, već ovo ljeto. Tamo gužva, a turisti žele mir, čist zrak, zdravu hranu... U Zagvozdu sve to imamo. Dan i noć uređujem konobu gdje sam mislio da ti stranci sami uđu kad zažele i uzimaju moj pršut i vino, da se šetaju, voze bicikle, jašu na konjima, igraju tenis...

Ako ne računam svoj rad, samo u materijal otišlo je stotine tisuća eura. Imam uredne papire katastra, tunel je tu i more mi je od kuće deset minuta, ali, baš kao i mnogima koji su investirali, tunelarina će mnogo toga poremetiti - razočaran je Zdravko Čagalj (61) iz Zagvozda.

TEKST I SNIMKE: BRACO ĆOSIĆ

Petnaest bazena Mnogi su naši ljudi investirali stotine tisuća eura. Sada imamo u nekoliko zaselaka u Zagvozdu petnaestak bazena što gotovih, što u izgradnji. Jedan je Breljanin kupio kuću u zaseoku Rake, i tamo će dovoditi turiste iz Brela. Ma, tko je to mogao prije deset godina zamisliti. Definitivno, tunelarina će nas vratiti unazad i ovim putem još jednom upućujemo Vladi zamolbu da preispita svoju odluku. Državi tih 11 milijuna kuna neće ništa nauditi, a tunel će preporoditi ovaj kraj, kao i veliki dio Imotske krajine, govori nam načelnik općine Zagvozd Miroslav Gaće.