Korizmeno vrijeme na otoku Hvaru stoljećima je okrenuto molitvama i pokori, ali svake godine nekako su u prvom planu pripreme za čuvenu procesiju “Za križen”, koja se s Velikog četvrtka na Veliki petak neprekidno održava više od 500 godina. Svi Hvarani dobro znaju da na njihovu škoju nije održana jedino ratne 1944. godine, ali su je otočani zato organizirali u izbjegličkom logoru u El Shattu, samo da se vjerska tradicija ne bi prekinula.
Vremenske (ne)prilike, što ih meteorolozi i ove godine najavljuju, nisu od presudnog značaja, a to znači da će laičke procesije iz šest mjesta sa središnjeg dijela otoka Hvara: Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirača, Vrbanja i Vrboske, predvođene križonošama, oko 22 sata iz svojih župnih crkava krenuti na put dug oko 25 kilometara, bez obzira na studen, vjetar ili kišu.
- Za nošenje križa predbilježio sam se još 2000. godine, jer sam to želio učiniti za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Želim reći da radost i sve dobro u nama trebamo podijeliti s drugima, jer u suprotnom se gubi smisao i vjere i tradicije koju su njegovali naši preci, a što je ni mi ne smijemo prekinuti.
Naravno, sada kada se, nakon 13 godina, bliži taj trenutak kada ću upravo ja povesti procesiju svoga mjesta emocije rastu, ali kad je Bog uz nas sve će biti dobro - kazao je svirčanski križonoša Toni Carić (1984.), inače ing. pomorskog prometa, kojem su u njegovoj nakani velika podrška supruga Marlena, roditelji i brat.
Starinski Gospin plač orit će se središtem otoka
Tisuće vjernika i hodočasnika sudjelovat će u ovim procesijama koje se kreću kroz svih šest mjesta smjerom kazaljke na satu i nigdje se ne susreću. Uz križonoše su njihovi pomoćnici i svečana pratnja, u posebnoj odjeći (tunikama), s kandelirima, torcima i pravom šumom ferala. Tu su i pjevači koji pjevaju starinski Gospin plač.
Naravno, putem se, kao i u crkvama u koje procesije navraćaju, moli, svi jednostavno vape da iz ovog događanja iziđu što bolji i plemenitiji, ne samo štovatelji Isusa Krista, nego i svakog čovjeka pored sebe, to jest bližnjega svoga. Biti križonoša posebna je čast, pa predbilježbe u nekim mjestima sežu čak do 2043. godine, a ove godine raspelo iz jelšanske crkve Uznesenja Marijina ponijet će Nikola Belić (1978.), ekonomist, koji se za nošenje križa predbilježio 1991. godine.
Potpora su mu supruga Tanja, sin Hrvoje i ostala rodbina. Pitovsku procesiju će predvoditi Marin Crnčić (1981.), industrijski mehaničar, koji se za nošenje križa zapisao 1995. godine. Uz njega su supruga Julija, sin Duje, i ostala rodbina. Najmlađi križonoša je Teo Grgičević (1986.) iz Vrisnika, koji se za nošenje križa predbilježio 2000. godine.
Po zanimanju je vodoinstalater, kojeg u ovoj prigodi “bodre” supruga Lidija, sin Jakov i ostala rodbina. Iz Vrboske nam pak dolazi najstariji križonoša Tonči Keršić (1959.), koji se za nošenje svetog križa zapisao 1996. godine, a velika potpora su mu supruga Ana, djeca Darija i Ivica, te ostala rodbina.
Procesija ‘Za Križen’ pod zaštitom UNESCO-a
- Pripreme za moje sudjelovanje u procesiji koja je, eto, 2009. uvrštena i na Popis svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a teku u miru i molitvi, uz pomoć rodbine i sumještana. Radostan sam što sam nakon 17 godina od zabilježbe živ i zdrav, pa ću stoga i ispuniti svoj osobni zavjet.
Također mi je drago što idem putem svojih predaka, jer sam peti iz obitelji koji će ponijeti sveti križ, što je na svu sreću prije dvije godine kompletno restauriran nakon 139 godina i pozlaćen s 24-karatnim zlatom - rekao nam je Marin Stipetić (1983.), koji predvodi procesiju iz Vrbanja, dakle, jedinog mjesta s područja Grada Staroga Grada, inače poljoprivrednik - vinar, a velika potpora su mu roditelji i sestra.
Sve križonoše su u pravilu vezane uz neku zavjetnu obvezu, neki od njih križeve teške od 6 do 12 kilograma nose bosonogi, a na putu ih nigdje ne smiju spuštati na zemlju. Procesije također imaju i neke specifične običaje, na primjer u Jelsi su to primopredaja križa, žalovanje Gospi na Račiću, doček križonoše na Pjaci i slično.
Mirko Crnčević
|
Tradicija po cijelomu otokuNa rubu ove jedinstvene procesije na svijetu (slična je jedino u Jeruzalemu) održavaju se i druge procesije na otoku Hvaru. Tako je ovogodišnji križonoša u Poljicima Frenki Matijašević, u Zastražišćima Franko Mateljan, u Gdinju Jurica Visković, u Bogomolju Toni Nujić, u Sv. Nedjelji Ivo Plenković, dok će na Veliki petak ujutro iz Dola prema Starome Gradu i natrag svete križeve nositi Tonči Dužević, Pero Ševelj, Teo Pavičić i Luka Šurjak. |
|
Posljednje pripremePoslijepodnevno 'Žalovanje Gospi' u Marijanskom svetištu na Račiću u četvrtak, za brojne Jelšane, pa i hodočasnike koji su pristigli na Hvar, bilo je znak da se bliži otpraćaj čuvene procesije 'Za Križen', što se na središnjem dijelu škoja neprekidno održava već više od pola stoljeća.Laička je, jedinstvena i kao takva na Popisu svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a, ali ipak prije toga u župnoj crkvi Uznesenja Marijina upriličena je 'Misa Gospodnje večere' sa simboličnim pranjem nogu. Iza večere sakristan je tri puta po ulicama 'škrabutavao', bez obzira na laganu kišu, pozivajući 'Ko će hodit neka gre, naš Križ partije', a oko 21 sat će se u šest mjesta na središnjem dijelu škoja – Jelsi, Pitvama, Vrisniku, Svirčima, Vrbanju i Vrboskoj u crkve doći vjernički puk, da bi nazočio nagovoru svećenika, uzimanju Križa i polasku na put dug čak 25 kilometara. Križonoše su Nikola Belić (Jelsa), Marin Crnčić (Pitve), Teo Grgičević (Vrisnik), Toni Carić (Svirče), Marin Stipetić (Vrbanj) i Tonči Keršić (Vrboska). Oni, dakle, predvode procesije za kojima su krenule tisuće vjernika i hodočasnika, svi se zajedno mole i pjevaju starinske crkovne pjesme, pohode sva mjesta i bogomolje na svom putu, krećući se u krug pravcem kazaljke sata, a da se s drugim procesijama nigdje ne susreću. Križonoše su najčešće bosonogi ili u čarapama, imaju svoje pomoćnike i pratnju, a nose Križeve teške između 6 i 12 kilograma. Biti križonoša velika je čast, o čemu svjedoči činjenica da predbilježbe za taj čin u nekim mjestima sežu i do 30 godina unaprijed. U ovoj pokorničkoj noći nikome ništa nije teško, nitko se nikad nije razbolio zbog sudjelovanja u procesiji, a po mnogima najdojmljiviji trenutak ovog hodočašća vjere i odanosti je jutarnji doček jelšanske procesije na mjesnoj Pjaci. Tom događaju redovito nazoči mnoštvo ljudi, a križonošino trčanje i padanje u zagrljaj župniku, nakon toga i obitelji, kod svakoga izmami barem pokoju suzu radosnicu. |