Ulaskom u EU ugasit će se svih 66 ribarskih obrta na Visu!

Stanovnike Komiže, a naročito komiške ribare, obradovala je vijest da je splitska Lučka uprava raspisala natječaj za izgradnju ribarske luke s veletržnicom u Komiži. Riječ je o prvoj fazi radova koja podrazumijeva gradnju pristupne ceste u dužini od 196 metara i korijena lukobrana, procijenjene vrijednosti u iznosu od 38 milijuna i 300 tisuća kuna. Istodobno, komiški i viški ribari pripremaju se za sjednicu Sekcije ribara pri Udruženju obrtnika otoka Visa na kojoj će raspravljati o tzv.

Mediteranskoj uredbi, kojom je Vijeće Europe u prosincu 2006. godine uredilo pitanja tehničkih karakteristika alata i načina njihova korištenja, a koja će vrijediti i za hrvatske ribare od 1. srpnja ove godine. Za komiške i viške ribare, naime, sporan je prilog 2, točka 4. mediteranske uredbe o kojoj Jurica Jončić, komiški ribar i predsjednik Sekcije ribara kaže: Broj udica - Nažalost, tek sad otkrivamo što nas čeka kad uđemo u Europsku uniju 1. srpnja. Za one koji ne znaju, na otoku Visu je registrirano 66 ribarskih obrta, od toga 60 u gradu Komiži, ispada da je to najjača gospodarska grana na Visu. Glavni alat kojim se koristi 90 posto ribara je stajaći parangal i taj je alat, uz vrše za jastoge, jedan je od najselektivnijih alata.

Do prije pet godina tim alatom smo uspijevali pozitivno poslovati i ulagati u plovila i opremu. Riba koja se lovi stajaćim parangalom je mol, kokot, raža, a hrani se isključivo škampima, kozicama i plavom ribom. Povećanjem broja povlačnih alata, tj. koća, došlo je do drastičnog smanjivanja pojedinih vrsta ribe, pa smo bili prisiljeni povećavati dužinu parangala i broj udica. Vremenom smo došli do jednog optimalnog broja, gdje jedan ribar s dvije tisuće udica može osigurati skromnu egzistenciju, a ako su u brodu dvojica ribara, taj broj raste na tri tisuće udica.

E, ali ulaskom u Europsku uniju i za nas će vrijediti primjena Mediteranske uredbe, dokumenta od 21. prosinca 2006. godine u kojoj, među ostalim, u prilogu 2., točka 4. stoji: Stajaći parangal: “Zabranjuje se držanje na brodu ili postavljanje više od tisuću udica po osobi na brodu unutar ograničenja od najviše 5000 udica po plovilu”. “Primjenom ove uredbe mi ćemo biti doslovno uništeni”, tvrdi Jončić i nastavlja: “To je ni više ni manje nego smanjenje broja udica za 50 posto, te će nas direktno prisiliti na zatvaranje obrta.

Ovo nije samo problem nas ribara, nego i pitanje opstanka grada Komiže, stoga sam s ovim problemom upoznao i našu gradonačelnicu Tonku Ivčević, saborsku zastupnicu (SDP), te sam zatražio da o ovome upozna saborske zastupnike i Vladu RH. Apel institucijama Netko će reći da je riječ o malom broju ljudi, ali vjerujte za nas u Komiži ribari su važni kao što je npr. splitski škver za grad Split.

Žalosno je da ljudi koji su potpisali taj dokument nisu obratili pozornost na takav sudbonosni detalj čime su ribari Komiže, kojima su i sami pripadali i uz čiju su pomoć i došli do političkih karijera, osuđeni na propast. Stoga apeliram na sve institucije, Obrtničku komoru, Vladu i Sabor RH da nešto hitno poduzmu. Bilo bi žalosno da se višestoljetna tradicija najribarskijeg mjesta na Jadranu zauvijek ugasi, rekao je na kraju Jončić.

Zatvorena gradilišta Zbog štrajka 35 radnika „Građevnog“ stali su radovi na asfaltiranju vrgoračkih prigradskih naselja Škulja i Pčelinjak, te stare gradske jezgre. Rekonstrukcija državne ceste Vrgorac-Makarska, gdje radi kao podizvođači i gradilište u Gradcu gdje za HEP-e kopaju kanale za dalekovod. Ovi radnici kažu kako im se već godinama nanosi nepravda, jer plaće tesarima i zidarima, koji su angažirani iz susjedne BiH ne kasne ni dana, pored toga i puno su veće nego njihove. - Oni primaju oko 1000 eura mjesečno, ako im zakasni slučajno jedan dana novci za njih se odmah pronađu. S druge strane gazda nama ne može skupiti 3000 kuna, koje nam isplati svako dva-tri mjeseca u dvije rate. Dosta nam je više tog ponižavanja- istaknuli su očajni radnici.