U mjesec dana otrovano 30-ak lutalica i rasnih lovačkih pasa

U Imotskom, ali i u velikom dijelu Imotske krajine, kad se ne govori o propasti posljednjih tvrtki u vlasništvu države i probijanju “zvučne granice” u registru Zavoda za zapošljavanje (u imotskoj je ispostavi u ožujku bilo čak 4322 evidentiranih), u posljednje se vrijeme ponajviše govori o psima. Da, dobro ste pročitali, o psima. O psima lutalicama, o trovanju pasa, o zajedljivosti lovaca, o protuzakonitom donošenju otrova furadana iz susjedne Hercegovine, te o bojazni za zdravlje domaćih životinja i ljudi.

Kobne šetnje

U posljednjih mjesec dana na širem području Imotske krajine otrovano je tridesetak pasa, što lutalica, a ponajviše rasnih lovačkih pasa, kućnih ljubimaca. Ponajviše je takvih trovanja bilo u Slivnu, Prološcu i Ivanbegovini, ali su zabilježena i u drugim mjestima Imotske krajine, pa je među lovcima i ljubiteljima životinja nastala prava uzbuna. No, ne stradavaju samo psi − primjerice, u cijeloj Ivanbegovini ostale su samo dvije-tri mačke, a stradavaju i neke divlje životinje.

Jedan imotski veterinar potvrdio nam je nekoliko slučaja trovanja pasa otrovom furadanom. Kod nas je do njega vrlo teško doći jer je za to potrebno imati dozvolu i potvrdu stručnjaka. Ali, kaže naš sugovornik, ljudi odu u susjednu Hercegovinu i tamo ga nabave, iako je i tamo prodaja strogo kontrolirana. Otrov se stavi u slaninu ili meso i negdje se baci, pas to nanjuši i pojede, a onda zbog razaranja crijeva ugiba u teškim mukama.

O tom problemu govorili su nam strastveni zaljubljenici u pse Neno i Luka Kujundžić iz Ivanbegovine, u općini Podbablje.

− Svojeg njemačkog ovčara, kućnog ljubimca koji se svake godine uredno cijepi, ima svoju zdravstvenu knjižicu i svoj boks, a i njegovo me uzdržavanje poprilično košta, odveo sam u šetnju u prirodu, dalje od kuća. Bio mi je, kao i uvijek, pod nadzorom. No, u šetnji nisam ni opazio da je nešto nanjušio i pojeo. Tek kod kuće vidio sam da je otrovan i, unatoč hitnoj intervenciji veterinara, nismo ga uspjeli spasiti. Ovo je nečuveno, neljudski, jer i susjedi mi se tuže za slične slučajeve − rekao nam je Luka Kujundžić.

− Moji lovački psi, a imam ih nekoliko i strastven sam lovac, uvijek su pod mojim nadzorom. Vodim ih u šetnju u prirodu, gdje nema ljudi. No, očito je da to netko prati, jer jedan mi je pas otrovan, a drugoga smo uspjeli spasiti. Sramota − veli Neno Kujundžić, Lukin susjed.

Među lovcima kruže priče da, ako netko ima kvalitetnijega psa, drugi lovac zbog ljubomore podmetne otrov. To je eskaliralo ne samo među lovcima, jer i građani pribjegavaju postavljanju otrovnih mamaca kako bi se zaštitili od sve većega broja pasa lutalica koji su bez nadzora vlasnika prepušteni lutanju, pa napadaju i njihove posjede u potrazi za hranom.

Nehuman odnos

U Zmijavcima, u zaseoku Buljani, prema tvrdnjama mještana, čopori pasa lutalica već su i opasnost za ljude.

− Pravila se znaju − veli nam jedan imotski veterinar. − Pas mora biti na uzici, pod nadzorom vlasnika, otrov se ne smije bacati jer je potencijalna opasnost za ljude i jer je to krajnje nehumano prema životinjama te, što je najvažnije, svaka jedinica lokalne samouprave mora na svojem području zbrinjavati te životinje ili ih stručno eutanazirati. Za to trebaju imati novca i u proračunima, jer im to nalaže zakon.

Mene samo zanima kako će se naši ljudi s tim nositi kad uđemo u Europsku uniju, gdje su životinje posebno zaštićene zakonom, a postoje i stroga pravila za vlasnike kućnih ljubimaca. Jer ovaj javašluk sa psima u Imotskoj krajini primjereniji je nekoj zemlji zaostale Afrike nego civiliziranoj Europi.

BRACO ĆOSIĆ

Stradavaju i od gladi Koliko se neki Imoćani nehumano odnose prema životinjama, pa i neki lovci, svjedoči činjenica da je samo u snježnoj mećavi u veljači nastradalo više od 50 pasa, ponajviše zbog toga što su im kućice bile zatrpane snijegom, a oni vezani, bez mogućnosti da sami potraže spas. Mnogi su uginuli i od gladi. Podosta izgladnjelih pasa i danas luta Imotskom krajinom, a mnogi su nastradali pod kotačima automobila. Ti su psi i opasnost za sigurnost vozača.

Dr. Filipović: Treba otkriti tko ih truje Psi lutalice problem su cijele Splitsko-dalmatinske županije, no slučajevi trovanja uvijek su za svaku osudu i nemaju nikakvog opravdanja, to više jer oni koji truju životinje dovode u opasnost i druge životinje te ljude − tvrdi dr. Zdenka Filipović, poznata veterinarka iz Splita, koja godinama upozorava na problem napuštenih životinja. − Stoga je nužno otvaranje azila za napuštene životinje, kojega do sada nije bilo na području cijele županije. Preko nedavno osnovane Zaklade za zaštitu životinja nastojat ću barem donekle riješiti ovaj problem i sretna sam što sam naišla na razumijevanje kaštelanske vlasti i našla prostor u Kaštel Sućurcu u kojem će biti smještene napuštene životinje s područja cijele Splitsko-dalmatinske županije − najavljuje dr. Filipović. Sankcioniranje ovakvih slučajeva u nadležnosti je općina i gradova, regulirano Zakonom o komunalnom redu, no prije toga najvažnije je utvrditi tko truje životinje. Dok se to ne dozna, važno je osvijestiti ljude koliko je trovanje opasno za okolinu, a bez sankcija i azila za napuštene životinje, očito je, nema ni smirivanja situacije poput ove u Imotskoj krajini. O. KOHAREVIĆ