StoryEditorOCM
Dalmacijana pokopu ostataka devet bezimenih žrtava ekshumiranih s biokova

UBIJENI I BAČENI 1945. Don Ćubelić: Njihov sprovod kasni 65 godina

Piše PSD.
15. lipnja 2010. - 14:42
Na gradskom groblju pokopani su ostaci devet bezimenih žrtava Drugog svjetskog rata, ekshumiranih na biokovskoj Stazi polovicom lipnja prošle godine. Koncelebriranu sv. misu predvodio je generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije msgr. Ivan Ćubelić s dvanaest svećenika Makarskog dekanata s dekanom don Pavlom Banićem, gvardijanom makarskog samostana fra Miljenkom Odrljinom, fra Karlom Jurišićem, upraviteljem svetišta Vepric don Alojzijem Bavčevićem i drugim svećenicima, te fra Božom Norcem Kljajom, svećenikom sinjskog samostana.

Ostatke pronađenih žrtava u malim lijesovima pokrivenim hrvatskom zastavom do spomen-grobnice, u kojoj je već pokopano 30 žrtava pronađenih oko groblja, nosili su mladi župljani.

Prof. Ivan Ivanda, dogradonačelnik, oprostio se od žrtava prisjećajući se prve komemoracije makarskim žrtvama komunizma u Kozici i Zagvozdu. Istaknuo je kako je otkrivanje istine obveza i dužnost svih nas.

Posebno je ostala zapažena propovijed msgr. Ivana Ćubelića koji je rekao da kao što nam za života samo ljubav otkriva smisao, tako nam u ovim trenucima sprovodnog obreda za bezimene žrtve ljudske zloće, vjera prosvjetljuje nadu u besmrtnu vrijednost ljudskog života.

Oni su bili nečiji sinovi, muževi i očevi. Znamo da je netko gorko plakao kad je shvatio da se nikada više neće vratiti, a njihovi najmiliji morali su skrivati svoju bol i plakati samo kad ih nitko ne vidi. Rekao je također kako njihov sprovod kasni 65 godina.

- Jer, baš njihovi ubojice preuzeli su vlast, pokazujući da neće biti milosrđa prema onima koji su se usudili biti drukčiji, koji su se usudili sanjati Hrvatsku i njezinu nezavisnost. Nije ovo jedini sprovod u našoj domovini Hrvatskoj, kao ni širom Europe, koji se obavlja s tako velikim zakašnjenjem.

No, netko ipak zna tko su ovi ljudi i zašto kasni njihov sprovod tako dugo. Netko još uvijek pamti onaj zadnji pogled u smrtnomu strahu i preklinjanje da im se poštedi život. Netko zna zašto su ugledni Hrvati i iskreni domoljubi, pri koncu i nakon Drugoga svjetskog rata, potajice odvođeni i zvjerski ubijani po Biokovu, kao i po drugim šumama i gorama naše zemlje ponosne.

Netko zna koje su i kakve bile čete što na takav način slavu borbe pronose. Netko sve to dobro zna i pokušava u sebi skriti to nečovječno ponašanje koje razdire savjest i ne da mu mira noću.

A i Bog sve to dobro zna. On je svojoj Crkvi dao nalog, ne da sudi nego da poziva na obraćenje. Zato se obraćamo njemu s molitvom za jedne i za druge, a i za sve nas. Molimo ga i za ljude koji nemaju mira zbog počinjenih zločina, neka im daruje milost da se pokaju i obrate, da nam pomognu rasvijetliti i preostale jame mučeničkog, nespokoja, kako bi Bog rasvijetlio tamu njihova srca i ublažio boli svih koji pate zbog počinjenih zločina.

Za sigurnu budućnost i istinsku radost našega hrvatskog naroda potrebna nam je istina. A službene laži i dalje će nas samo razdvajati, žalostiti te, kao olovni utezi, držati zarobljene i izgubljene na stranputicama prošlosti.

Ana Dragičević

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. travanj 2024 09:07