Ja na silu kod tuđih curica, šta će reći moja golubica? Nećeš mala da si i još bolja, udati se bude li me volja. Ja je pita i ona mi dala da poljubim njena usta mala.”
Ojkalo se tako do kasno u noć u subotu u Blizni Donjoj, mjestu u zaleđu marinske općine, koje je bilo domaćin Prvog sabora ojkavice. Riječ je o jedinstvenoj manifestaciji koja je okupila 30-ak ekipa s oko stotinjak pjevača iz marinskog, trogirskog, segetskog, kaštelanskog zaleđa, Solina, Muća, Drniša, Unešića – vjernih čuvara te nekada najpopularnije tradicijske pjesme koja se pjevala u Dalmatinskoj zagori, a koja izumire.
Da je treba oteti zaboravu i sačuvati, te da zanimanje za tom vrstom pjevanja još uvelike postoji, potvrdila je brojna publika.
Oko 700 gostiju ne samo onih koji, kako su nam u šali kazali naši sugovornici, imaju “vlaške” krvi, od Šibenika do Splita na tamošnjem nogometnom igralištu pljeskalo je izvođačima ojkajući zajedno s njima.
Bila je to prava fešta ojkavice koju je u sklopu projekta “Ojkavico, pismo naša” organizirao odbor od nekoliko njezinih ljubitelja: Ante Agić, Zdravko Muselin, Stipe Jurić i Ante Matić.
Posebno zanimanje publike izazvala je tročlana ekipa Svilaja: Ivan Penović, Grgo Vrtičević i Jure Banjan. Odjeveni u izvornu nošnju svoga kraja, zaojkavši razgalili su publiku.
U hajdučkoj nošnji svoga šukundjeda, “naoružan” oko pašnjače s kuburom, jataganom, nabijačom, britvom, te mašicom za čišćenje i punjenje lule koja datira iz 1836. godine, a za koju je njegov šukundjed, kako kaže, dao junca, Ivan nam je pojasnio kako ojkavice nisu samo pjesme lascivnog sadržaja, nego su one ljubavne pjesme, rugalice, pošalice, prigodne.
Doznajemo kako je ojkavicom na derneku zaprosio suprugu Anu. “Kako sam oduvijek nosio brkove, zapjevao sam joj: ‘Mala moja, moj golube mrki, bil’ se dala poljubiti brki.’ I Ana se odmah iskrenila na ledinu i do danas smo skupa”, šaljivo će Ivan.
Sedamdesetogodišnji Jozo Ninčević najstariji je pjevač ojkavice na ovom području koji, kaže, još uvijek rado posjećuje derneke i zaojka. “Sa svojim glasom moga san doći do najlipše cure”, pohvalio se. Mijo Jadrić, koji je nastupio sa ženskom ekipom, istaknuo je kako mu je ojkavica u srcu.
“Ona se pivala na rađi, kupljenju žita, na dernecima, kod ovaca, na silu kod cura. Učim unuka pivati i dobro mu ide, a sinovi ne znaju, nemaju grla”, kaže.
Ivanka Strize, Boja Rubelj i Ivanka Gašperov kažu kako često hodočaste i gdje god da odu, zaojkaju: “Mene moja naučila mati, pivaj ćeri živili Hrvati.” “Kad ovo pivan, ne tribaju mi andoli, ništa me ne boli, niti ruka, niti noga, samo srce jače tuče”, veli Gašperov.
Osim što ojka, Zdravko Muselin najpoznatiji je diplar: “Moj pradjed, djed i otac su diplili. Dok su roditelji bili u polju, ja sam čuvao ovce i naučio dipliti. Svoga sina Ivana također tome učim jer želim da se obiteljska tradicija sačuva”, kaže nam.
Potporu manifestaciji dao je i načelnik općine Marina Ante Mamut, koja je bila njezin pokrovitelj.
U ime organizatora, Ante Agić je svim sudionicima uručio zahvalnice te poručio kako će se vidjeti iduće godine, na Drugom saboru, koji će se organizirati u nekom drugom mjestu u kojemu se ojkavica sačuvala.