Dalmacija Šibenik

čempresi u opasnosti

Ljutitoj Šibenčanki nije jasno kako je devastacija jednog od simbola grada nekome mogla pasti na pamet: Najbolje neka sve bude golo i da u nema ni jednog stabla!; Direktor komunalnog poduzeća ima ideju za 'referendum'

čempresi u opasnosti
Joško Vuković
Joško Vuković

Gotovo dva stoljeća staro šibensko gradsko groblje svete Ane, izgrađeno u podnožju istočnih bedema Tvrđave svetog Mihovila, sa svojim visokim čempresima prepoznatljiva su slika koja dominira vizurom Gorice i grada, no možda ne još zadugo.

Pod naletom motornih pila, naime, mogla bi najprije stradati velika debla čempresa koja u drvoredu rastu uz stubište koje vodi od ulaza prema crkvi svete Ane po kojoj je groblje i dobilo ime.

Vijest o sječi stotinu i više godina starih čempresa zgrozila je i uznemirila 60-godišnju Šibenčanku D. V. (podaci poznati redakciji), koja na Svetoj Ani ima obiteljsku grobnicu. Sve su joj to, kazala je, rekli radnici gradskoga pogrebnog poduzeća "Čempresi" koje je tamo zatekla dok su čistili i uređivali groblje.

- Ovih sam dana bila na Svetoj Ani da obiđem grob svojih pokojnih i ostala šokirana kada sam čula od radnika da će posjeći čemprese. Nisu znali reći zašto ni komu to drveće smeta, ali su govorili kako treba ispiliti sva stabla. Pa, jedan čempres raste upravo blizu našega groba i ni po čemu ne predstavlja smetnju, niti radi štetu. Zato ne mogu vjerovati kako je nekomu to uopće moglo pasti na pamet da napravi?! Ne znam što se to kod nas događa i kakvi smo to ljudi postali, pa se tako lako svako stablo može posjeći. Uostalom, kakvo bi to groblje bilo bez čempresa? Na svakom groblju sade se čempresi. A u Šibeniku… Najbolje neka sve bude golo i da u gradu nema ni jednog stabla - ne krije ironiju i ljutnju ova Šibenčanka čiju zabrinutost za sudbinu visokog drveća, nesumnjivo dijele svi Šibenčani koji nisu laki na okidaču, odnosno motornoj pili.

A na okidaču, barem tako tvrdi, nije brz ni Joško Vuković, direktor šibenskih "Čempresa", u rukama kojeg je budućnost drveća po kojem je ovo komunalno poduzeće i dobilo ime.

Ambiciozan i uvijek pun ideja, Vuković, koji je široj hrvatskoj javnosti postao poznat prije dvije godine po skandaloznom pravilniku i "savjetu“ da žene idu zadnje u pogrebnoj povorci, sada na upit što se to po gradu šuška i je li zaista odzvonilo čempresima na groblju sv. Ane, decidirano tvrdi - nema ni riječi o sječi stabala. Ali i brzo dodaje: barem ne u ovoj godini i bez javne rasprave!

- Istina je da je dio čempresa koji rastu na groblju izvalio stepenice uz koje raste. To se odnosi na drvored uz glavno stubište koje vodi do platoa groblja. Tu od nekih desetak čempresa njih osam pravi štetu i svojim žilama su izvalili i razbili kamenje u bazenima u kojima su ograđeni. Nadalje, na samom platou tri-četiri stabla toliko su sljubljena s grobovima da strahujem da se zbog jakog vjetra ne slome i oštete grobove, razbiju nadgrobne spomenike - kazuje Vuković.

A glavno stubište, odavno uvelike oštećeno, "Čempresi" već treću godinu, zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture, sanira i obnavlja. Dio nastale štete, ističe direktor Vuković, prouzročilo je staro drveće..

- Ministarstvo nam je prije dvije godine dalo 200.000 kuna, lani 100.000 kuna, a isti iznos smo dobili i ove godine za uređenje stepenica i platoa oko crkve svete Ane. No, to je malo novca, pa će se moći i malo radova obaviti. Sve će se razvući kroz još nekoliko godina, a baš lani, negdje u ovo vrijeme, jedno se stablo slomilo i srušilo na stepenice. Nasreću, nije palo na grobove. Tko bi onda bio kriv i tko bi morao platiti štetu?

Pita se to Vuković i ne krije kako se pribojava sličnih situacija. Rješenje bi, priznaje, bilo u rušenju stabala, ali to, kategoričan je, neće i ne želi raditi na svoju ruku.

I premda je groblje svete Ane pod konzervatorskom zaštitom, budući da se nalazi i u povijesnoj gradskoj jezgri, ona se, izgleda, odnosi samo na njegov graditeljsko-arhitektonski dio, ali ne i onaj hortikulturni. Drugim riječima sudbina čempresa i tog krajobraza, kako govori Vuković, ne zanima šibenske konzervatore.

- Obnovu svake stepenice nadziru konzervatori, ali kad sam ih pitao što sa čempresima, samo su slegnuli ramenima. To nije u njihovoj domeni, a ja ništa ne želim raditi na svoju ruku. Ali, nad glavom mi je dvostruki mač. Ako posiječem čemprese svi će skočiti i reći što sam to napravio, a ako neki čempres padne i razbije grobove i spomenike, onda ću opet biti kriv - u nedoumici je Vuković.

Zato je spremno javnosti predstavio novu ideju.

- Pokrenut ću na Facebooku javnu raspravu o tomu i pozvati građane, struku, vlasnike grobova… pa neka kažu treba li čemprese posjeći ili ostaviti. Napravit ću sve po onome kako se izjasni većina ljudi. Pa ako ljudi žele da se stabla posijeku, ne mogu svaliti krivnju na mene zašto što će sve ostati golo. A ako žele da čempresi ostanu, znat će se tko će odgovarati ako se sruše i oštete groblje!

Iz razgovora s Vukovićem nije bilo teško zaključiti kako bi, da je po njegovu, čempresi sa Svete Ane, deset ili petnaest stabala koja "rade najveću štetu", davno platili glavom. Ali, to će napraviti tek ako to podrži većina građana.

A ako se to dogodi, smislio je već Vuković, na njihovo mjesto došli bi "novi i još ljepši - tzv. piramidalni čempresi koji rastu vitki i imaju krošnju sa sljubljenim granama".

Ajmo na referendum, pa vi prisicite!

Ljudi moji, šta je ovo došlo. Lakše će ti potpisat za ispilat nogu nego za drvo! Jamca nać za kredit, sudužnika za potpisat, još nekako, ali za drvo ispilat – to nikako.

Kad kojem radniku veliš da će "štilovku" udužit, isto ko da si mu jadniku pušku da i na frontu ga posla... Rađe mi otkaz piši odma! A moj direktore, ko će živu glavu iznit kad vide da motorku nosan! Koji je stra zavlada među našim odgovornim rukovodiocima nakon šta su vidili koja se barufa digla kada su otpilali ono teke pitospore isprid katedrale, to se opisat ne da.

Eno, bidni Jole Vuković, direktor "Čempresa", organizira referendum na Facebooku, pa šta odluče građani, šta reče demokracija – ako većina bude za to da se pilaju čempresi na Svetoj Ani, pilat će se. Ako većina bude protiv – cimprezi ostaju.

Ako kome padnu na glavu, on nije kriv. Šta će bit ako kome razbiju grobnicu, il nadgrobni spomenik, križ? Isto nije kriv! Ali šta će, kako će popravit groblje, žile su gori digle kamene stepenice, sve su izvalile vanka, napast će ga da ne radi ništa, da ne održava groblje, ki šta su napadali sve one prije njega.

E, al sad Jole vidi da su oni bili pametni, pametniji od njega! Jer, najpametnije je u nas ne radit ništa. I obećavat! Bit će ove godine, dogodine, radi se projekt, skuplja se projektna dokumentacija, očitovanje konzervatora...

A bravo, a šta oni kažu, šta govori struka? Pita je Jole vridni i njih, ali oni su nadležni samo za graditeljsko-arhitektonski dio. A kad ih je pita, stabla, cimprezi, šta ćemo s njima, samo su slegnuli ramenima. Da to nije pod njihovom ingerencijom! Eto ti na, brigo moja, priđi na drugoga! To ti je kod nas struka. Ona zna samo šta ne smiš, a nikad šta smiš radit.

Ma koji me vrag gonija radit ovo išta. Ko god u nas radi, protiv sebe radi. I o glavi sebi radi! Bit će i gradonačelnik kad čita u novinama misli – jopet oni Vuković probleme pravi. Ma, ustvari, briga gradonačelnika. Bit će da on ustvari misli – ma nek samo tuku po Vukoviću. Zato san ga tamo i stavija!

Dok tuku po Vukoviću, neće po meni! Al nije ni Jole vesla cica, neka je s Brnjice. Ja ću lipo s cimprezima na internet, na referendum. Ki da smo Švicarska! Ako njima valja referendum, šta ne bi valja i nama. Jel tako?!

Sutra bi mogli organizirat referendum tribaju li zaposleni uopće dolazit na posal prije deset sati. Je li humano dizat svit iz postelje prije devet uri. Pa šta odluči većina. Triba li pauza za marendu bit pola sata, ili bi, rećemo, to tribalo povećat na uru vrimena.

Pazar više nije di je bija, nego se sada pripomistija vanka grada, u Dalmare i trgovačke centre. Ritam se života skroz prominija. Pa stavit na referendum triba li plaća biti pet ili deset iljada kuna. I kako većina odluči. Učas posla bi postali Švicarska!

Zdravko Pilić

Naslovnica Šibenik