Dalmacija Šibenik

TIHO I BEZ IKAKVIH SVEČANOSTI, A U POVODU 800. obljetnice reda maNJe braće

Spomenik fra Julijanu Ramljaku

TIHO I BEZ IKAKVIH SVEČANOSTI, A U POVODU 800. obljetnice reda maNJe braće

Spomenik fra Julijanu, kao simbolu svih žrtava i stradalnika komunističkog režima, predložio je fra Ivan Miletić, izradio ga je kipar Anđelko Odak, a da bude izliven u bronci, omogućile su općine Stankovci i Studenci-Lovreć, župa Siverić i brojni dobročin

Spomenik fra Julijanu, kao simbolu svih žrtava i stradalnika komunističkog režima, predložio je fra Ivan Miletić, izradio ga je kipar Anđelko Odak, a da bude izliven u bronci, omogućile su općine Stankovci i Studenci-Lovreć, župa Siverić i brojni dobročinitelji

Fra Julijan Ramljak snimljen na otoku Visovcu 1999. godine
/Stanko Ferić - EPEHA
“Među vjernicima ima velik ugled. Živi vrlo skromno, spreman je na sva moguća odricanja kada je on u pitanju, a kada se radi o drugima, rado pomaže – materijalno i savjetima.”

Tako je o fra Julijanu Ramljaku 1990. godine, uoči raspada Jugoslavije, izvještavala tajna jugoslavenska policija koja je toga vrijednog fratra vedre naravi danonoćno nadzirala još od 1962. godine, kada je pušten iz pakla tamnice u kojoj je bez dokazane krivnje bio zatočen čak 15 godina.

U jugozatvorima bio je zlostavljan, mučen glađu, premlaćivan, ponižavan i iscrpljivan teškim radom. Komunistima, njegovim tamničarima, bilo je najgore što ni batinama ni samicama nisu mogli slomiti njegov duh i vjeru.

O tome s gorčinom i divljenjem svjedoče sami fra Julijanovi tamničari u svojim izvješćima: “Da se je vagalo ono hrane što ju je Ramljak skupio od kolega i predao ostalim osuđenicima, sigurno bi bilo više od jednog vagona, a cigareta preko dvestohiljada komada. Ono što bi dobio sam u paketu nikada kako je ovdje nije sam pojeo niti deseti dio paketa.”

A još im je gore bilo kada su ga pustili na slobodu jer fra Julijan je svima sve oprostio i nikada ni o kome nije govorio s mržnjom. Sve što je proživio potanko je opisao u knjizi koju je napisao i filmu koji je o njemu snimljen, ali ni tu preko njegovih usana nije prešla riječ mržnje.

Naprotiv, on svim svojim mučiteljima prašta sve i blagosliva ih neizmjernom Božjom ljubavlju. Tom i takvom fra Julijanu Ramljaku u Drnišu je, ne podignut, nego uspravljen spomenik. Učinjeno je to tiho i bez posebnih svečanosti u povodu skore 800. obljetnice osnutka reda manje braće.

Spomenik fra Julijanu, kao simbolu svih žrtava i stradalnika komunističkog režima, predložio je fra Ivan Miletić, izradio ga je kipar Anđelko Odak, a da bude izliven u bronci, omogućile su općine Stankovci i Studenci-Lovreć, župa Siverić i brojni dobročinitelji.

Spomenik je na spomen-dan njegova nebeskog zaštitnika, blaženog Julijana iz Bala, čije je ime uzeo kada je položio vječne zavjete. Spomenik fra Julijanu Ramljaku više je od običnog spomena na čovjeka, pastira, dušebrižnika, dobročinitelja i njegov tegobni križni put kroz pakao komunizma.

On podsjeća na obvezu spomena na sve one kojima su jugokomunisti u mraku poraća punili tamnice, na uznike, mučenike i nedužne žrtve čijim su tijelima komunisti “zatrpavali” jame misleći da istina nikada neće izići.

TKO JE BIO FRA JULIJAN RAMLJAK
Omiljen zbog dobrote i poštovan kao mučenik

Fra Julijan Ramljak rođen je 1918. u Siveriću. Usred pakla Drugog svjetskog rata, 1943. godine, zaređen je za svećenika i pastorizira župe u Dubravicama, Rupama i Roškom slapu. U listopada 1944. spašava od sigurne smrti grupu Siverićana koje su Nijemci naumili strijeljati smatrajući ih partizanima, a početkom studenoga nemoćno svjedoči kako partizani ubijaju zarobljene njemačke vojnike i nepodobne Siverićane.

Spomenik fra Julijanu
Ramljaku u Drnišu
/Željko Huljev - EPEHA
U vrlo teškim političkim prilikama 1944. godine, ne odustaje od pastoralnog rada u Siveriću, Dubravicama, Rupama, Nuniću, Plastovu i Drnišu, a od početka 1945. u Gradcu, Kljacima, Čvrljevu, Muću, Lećevici, Vinovu Gornjem, Crivcu, Zlopolju i Ramljanim.

Šef Ozne u Drnišu Mile Lovrić 20. srpnja 1945. javno zaziva njegov progon kao narodnog neprijatelja. Prvi ga je pokušao likvidirati milicionar Marinović, ali su ga obranili mladići koji su ga stalno pratili znajući da je u opasnosti. Tako je izbjegao i zasjedu komunističkih aktivista na Moseću, a njegovi zaštitnici osujetili su namjeru da ga se ubije bombom na procesiji u Kljacima.

Upozoravan od naroda na zasjede, izmicao je komunistima i Udbi sve do 1947. godine, kada je uhićen zato što se “neprijateljski odnosi prema svemu što je narodno” i “vrlo uspješno okuplja mladež uz sebe i crkvu s namjerom da ih odvoji od omladinske organizacije i rada u okviru Narodnog fronta”.

Kao težak zločin, stavljaju mu na teret da je bio pod utjecajem Pučke stranke i HSS-a. U Drnišu i Splitu saslušavan je vrlo okrutno. Sudilo mu se javno u kinodvorani u Drnišu. Optužen je “da je održavao vezu sa oružanim banditima, primao ih u svoju kuću i pružao im pomoć”.

Nepošteno suđenje i loš odnos prema svećeniku izazvali su žestoke prosvjede Drnišana. Nekoliko stotina mladića i djevojaka 1947. godine, izlažući se smrtnoj opasnosti, uzvikivalo je: “Dolje banditski sud! Mi smo narod! Na slobodu! Fra Julijan je pravedan!”

Suočena s neočekivanim nezadovoljstvom naroda, Udba nudi fra Julijanu na potpis izjavu da se s njim dobro postupalo i mjesto profesora u Splitu ako napusti franjevački red, što on odbija pa ga odvede u tamnicu u Staroj Gradiški.

Već u srpnju 1948. godine ponovno mu sude zbog navodnog sudjelovanja u osnivanju “ustaško-križarske organizacije s ciljem rušenja FNR Jugoslavije”. Kao “izraziti narodni neprijatelj” zbog “djela protiv naroda i države”, osuđen je na čak 18 godina zatvora s prisilnim radom.

Kazna mu je 1960. smanjena na 15 godina, a iz zatvora je pušten 1962. godine. Odmah se vratio pastoralnom radu, najprije u župi Studenci, a zatim, od 1976. do 1991., u Stankovcima. Iste je godine postavljen za župskog vikara u Promini odakle se početkom srpske agresije morao povući u Perković.

Nakon oslobađanja okupiranih hrvatskih područja 1995. godine, bio je ispovjednik u Drnišu. Umro je, omiljen zbog dobrote i poštovan kao mučenik, 16. prosinca 2005. godine.

Naslovnica Šibenik