Dalmacija Šibenik

tempi passati?!

Vrag je odnio šalu! Nešto se čudno događa s morem, ne možeš ulovit' lignju ni za lijeka; Cijene na peškariji potpuno podivljale, a od ovakvih primjeraka bježite glavom bez obzira!

 tempi passati?!

Dani već mirišu na blagdane i posna, riblja trpeza za Badnjak postaje tema razgovora najviše onima koji okupljanje za stolom ne mogu zamisliti bez lignje, po tradiciji jednog od najgustozijih morskih plodova.

Sva riba ionako cijenom ode u nebesa uoči predbožićnog dana posta, a lignja će ove godine, prema svemu sudeći, biti ispaljena u orbitu zato što "daje malicom". Nema je, jedva se lovi, premda ruke zebu, a gavun i druga sitnež kojom se hrani je u kraju, na podvodnim livadama maža. Uvjeti lova su kao iz ribolovnog priručnika, no očito će trebati pisati nove uspije li netko prokljuviti što se to s morem događa, piše sibenski.hr.

Već sada, mjesec dana prije Božića, cijena lignje na šibenskoj peškariji je 140 kuna, te svi oni kojima je okupljanje užežin "tihe noći" kao spiza bez soli ako na stolu nema makar rižota od zlatom okrunjenoga glavonošca, trebaju biti spremni da će možda izdvojiti i 30-ak posto više za taj gušt budu li s kupovinom čekali posljednji trenutak.

Tako će nestašica u zlatnu krunu lignje dodati i pokoji dijamant, stoga promišljeniji domaćini poduzimaju najbolju moguću taktiku kupujući ih već sada, pa s njima u ledenicu do Badnjaka.

Za razliku od većine ribe, barem za kućnu upotrebu, glavonošce se ionako zaleđuje s posebnom namjerom da im mraz omekša mišićavo tkivo, hobotnici naročito. I njih ima u ponudi peškarije, a pretežito su manje, jedva pola kila – ako i toliko - po 80 kuna.

Nakon povijesnog probijanja cijene od čak 150 kuna minulog ljeta, u rangu s lignjom i skuplje od svježeg odreska tune (!) - o čemu smo pisali na stranicama Slobodne Dalmacije - to je otprilike povratak na staro, premda za "hobu" prije godinu dana nije trebalo izdvojiti više od 70 kuna, podsjeća Anita Krnić, redovita mušterija šibenske peškarije.

- Lignja? Ma to su, prijatelju, tempi passati - govori mi u prolazu Vice Zaninović, poznati šibenski udičar. Sreli smo se na peškariji gdje je prebirao sasvim sitne škampe za ješku uoči isplovljavanja na poštu. Vrag je odnio šalu ako on i brat mu Hrvoje, također meštar od tunje, ne mogu napipati lignju. Vice je ovih dana bio u Marseilleu i kaže da je na njihovoj peškariji upravo lignja najskuplji morski frut – 29 eura, ili 200-tinjak kuna.
 
Nismo prokomentirali činjenicu da Francuzi ipak uživaju značajno bolji životni standard, no u ovome je nagovještaj moguće francuske cijene lignje u nas, 1300 kilometara dalje od Marseillea, u skorim danima kada poskupi i obična srdela.

Da bi moglo biti tako – 29 eura, pa tko voli, neka izvoli – predviđa i prodavač na peškariji kod kojega se uvijek može naći dobra riba iz plivarice i migavice. Za taj novac bit će to lignja u umaku "a la france"!

- Lignju ne lovi nitko, ni peškafondo, a jedva i potegača – širi ruke nad kašetama pred sobom. Ako se što i zapaše, to su malene količine i odmah je rasprodamo za 140 kuna, a sve da netko bude nudio i suvoga zlata za lignju oko Badnjaka, pitanje je hoće li je uopće biti.

Jer, nastavlja, ako je nema sada, u punom jeku sezone, teško je očekivati da će se loviti bolje za misec dana, podsjeća na pravilo da je lignje, kako godina odmiče, sve manje. Nasmijao se na moje pitanje kako to da ih je bilo ovoga ljeta – i to onih većih, tzv. zimskih, kojih sada nema ni za likariju.

- Je, iz kojeg su mora bile i kada su ulovljene? - odgovorio mi je protupitanjem koje sve objašnjava. I zato mu ne smijem navesti ime, da se ne zamjeri kolegi, prodavaču na obližnjem banku koji je ljetos koristio gužvu i veliku potražnju.

"Punta od takujina" ima svoju cijenu, berićetan ribolov da ne govorimo, no grijanje u toploj sobi uz raspredanje o ćudima mora ove godine apsolutno nema cijene budući da ruke i tilo džaba zebu dok se skosaje lignja - potvrđuje mršavu, nevoljnu godinu također iskusni udičar Gordan Jurić Gugo, predsjednik ŠRD "Brodarica", uskoro i sudac u sportskome ribolovu.

- Dakle, već u srpnju se lignja lovila odlično, takvi su bili kolovoz i rujan, a listopad je protekao na granici jako lošeg ulova, nabraja Jurić i domeće da je zapravo sve nakon rujna - riječju - čista katastrofa!

Rezultat Guginih izlazaka na lignje u studenome do danas upravo je to: pet liganja za petnaest dana, a na poštama koje su uvijek davale ulova bio je, govori, i onda kada možda nije trebalo, barem što se njega tiče. Drugim riječima, patio je uzalud vlagu i studen preko svake mjere.

- Ne znam zašto je to tako, jer nikad nije bilo, osim posljednjih godina, da se lignja bolje lovi još za vrućina nego u jesen i zimu kada bi joj trebao biti pravi zeman. Prirodu je, kaže Jurić, teško dokučiti, svakako puno teže nego moguće trgovačke trikove u ovoj nestašici.

 Osim očekivano sve veće cijene kako se budemo primicali Badnjaku, treba biti oprezan s pokušajima podmetanja, naročito ako nemate pouzdanog, provjerenog prodavača: bježite od liganja ako im je fina kožica s točkastim stanicama pigmenta kojim mijenjaju boju previše oguljena, tako da preteže snježnobijelo meso.

Doduše, lignja ulovljena migavicom zbog trljanja o mrežu bit će donekle "svučena" u odnosu na onu besprijekornu s peškafonda, no gornji primjer upućuje na to da je najvjerojatnije bila zamrznuta, te vam odleđenu podmeću pod svježu - upozorava Jurić.

- Povrh toga, ako je mlohava, kao da su je psi i mačke razvlačili, slikovit je Jurić, tada je, vjerujte, najbolje i najsigurnije potegnuti u diskont po sasvim dobru, ukusnu dubokosmrznutu indijsku lignju. Samo dobar znalac prepoznat će razliku između nje i ove naše, jadranske - savjetuje Gugo. A kada tako govori netko tko se liganja nalovio – e, tada je vrag stvarno odnio šalu!

Naslovnica Šibenik