Dalmacija Šibenik

mali luka posljedice će osjećati cijeli život

Krvoločni napad kod Knina: osmogodišnjeg dječaka izgrizao pas, na licu i vratu ima preko stotinu šavova, a proces liječenja i oporavka bit će dugotrajan i mukotrpan

mali luka posljedice će osjećati cijeli život
Nema tome davno da je, prisjeća se naš sugovornik, Reks, a tako je ime njemačkom ovčaru iz ove priče, nasrnuo i na malenog unuka svoga vlasnika, kroz ogradu mu odgrizavši vrh cipele, kada nitko od ukućana nije reagirao

Hvala Bogu, moj je Luka sad stabilno i bolje se osjeća. Rane su teške i ozbiljne, ali sreća u nesreći je što su liječnici vrhunski odradili posao – kaže nam Borislav Milak iz Vedrog Polja kod Knina, otac osmogodišnjeg Luke koji se od posljedica napada susjedova psa oporavlja na Odjelu maksilofacijalne kirurgije u splitskoj bolnici na Firulama.

– Ima više od 100 šavova, od kojih 30-ak na vratu i zatiljku, a ostali su na licu. Dobro je da su kosti ostale u komadu, a ni oko nije stradalo, ali posljedice će osjećati cijeli život – uznemireno će otac dok na bolničkom hodniku s nama dijeli priču koja je u predvečerje prošlog četvrtka započela telefonskim pozivom.

Susjedov je unuk, kaže, Lukin prijatelj u igri. Te ga je večeri preko ograde pozvao na igru. Borislav je bez razmišljanja pustio sina u kuću preko puta, ostavši u kuhinji s njegovom jednoipolgodišnjom sestrom Emom u naručju, dok je majka Nenada s petogodišnjom Lanom prošetala do obližnjeg dućana.

Što se točno dogodilo u sljedećim minutama, možda nikada, kaže, nećemo doznati, jer dijete ima svoju priču, a susjed svoju. No, da Lukin djed Jovan nije tada slučajno izišao u dvorište i u polutami osjetio da nešto nije u redu, priča možda i ne bi imala dvije strane.

– Čim je dida počeo vikati, pas se udaljio, a Luka je bio toliko priseban da je odmah ustao i počeo trčati prema svjetlu. Ja nemam razloga ne vjerovati svome djetetu, a on kaže da ga je susjed poslao iza kuće, da provjeri što je sa psom jer bio je pušten. Kako se vani već bilo gotovo smračilo, ne zna ni sam otkuda se pas stvorio, kaže tek da se bez glasa zaletio na njega, bacio ga na zemlju i stao gristi – prisjeća se naš sugovornik, zastajući između riječi jer, kako kaže, svaki put kada priču ponavlja – iznova proživljava taj trenutak.

– Ja sve ove noći ne spavam. Na što je on tada sličio... to je nešto najgore što sam ikada vidio. A veterinarski sam tehničar po struci pa sam prisustvovao čak i obdukcijama. No iz glave mi ne izlazi misao kako se on osjećao u tom trenutku, dok ga je taj pas grizao. Nakon toga samo mi je govorio: "Tata, ja se nisam mogao spasiti, nisam se mogao obraniti. Pokušao sam, ali nisam mogao."

– Njegove riječi me proganjaju – kaže naš sugovornik, dodavši kako ga je sin na putu do bolnice bodrio riječima: "Nemoj plakati, tata, sve će biti u redu. Sad mi je krivo što sam ga poslušao."

I sam, kaže, razumije da psi ponekada reagiraju nepredvidljivo te da se slične situacije teško mogu izbjeći, ali ne razumije, dodaje, kako odrasla osoba šalje tuđe dijete u noć da mu pronađe psa. I to, kako ističe, psa koji u zadnje vrijeme ima agresivne ispade, iako ga poznaju otkada je bio štene te je oduvijek bio pitom i prijateljski raspoložen. 

Nema tome davno da je, prisjeća se naš sugovornik, Reks, a tako je ime njemačkom ovčaru iz ove priče, nasrnuo i na malenog unuka svoga vlasnika, kroz ogradu mu odgrizavši vrh cipele, kada nitko od ukućana nije reagirao. No najviše ga od svega, priznaje, pogađa to što se susjed u svemu ponio neočekivano pa za Luku jedva da pita.

– Ja ne mogu shvatiti kako njega sada nije briga. Tek me je nakon dva dana, onako iz dvorišta, s 10 metara udaljenosti, u prolazu pitao kako je Luka. Da nije mogao doći do nas, pogledati me u oči, stisnuti mi ruku i kao čovjek čovjeku, susjed susjedu, reći: "Borislave, žao mi je što se to dogodilo." A ne da on sad ide okolo i govori da je pas bio vezan i da on Luku uopće nije slao kod njega. A moj je otac dobro vidio da pas nije bio vezan – razočarano kaže Borislav, najavljujući tužbu ne bi li, objašnjava, zbog kazne, ako ne drugačije, došao svijesti da snosi dio odgovornosti za ono što se dogodilo; da, kako kaže, osjeti dio krivnje.

– Ja ne znam kako bih zahvalio svim doktorima i sestrama na brizi za Luku, niti ravnatelju i učiteljima njegove škole što su pokrenuli akciju da nam financijski pomognu jer nismo u dobroj situaciji. Ali i svim ljudima koji iz cijele države zovu da nas podrže. Potpuni stranci govore mi da mole za moga Luku, a naš se susjed udaljava od nas. Ja tog čovjeka ne mrzim, niti ga osuđujem, ali to ne razumijem – govori nam Borislav, ističući kako su oduvijek bili u dobrim odnosima.

Pred Lukom je, nakon trosatne operacije, svjesni su Milakovi, dug oporavak. Nakon par dana tatina dežurstva, uz njegovu će bolničku postelju sjesti majka, pa će ga tako na putu oporavka naizmjence bodriti i podržavati. Iako sam još nije vidio razmjere svoje nesreće, po obrijanoj glavi i zavojima naslućuje njezin opseg pa tatu tek plašljivo pita: "Hoće li to biti jako puno?"

– Ja mu samo kažem: "Neće, sine, ima dobrih uvoznih krema koje će pomoći da sve to brže i bolje zacijeli." A tko zna što ga zapravo čeka i kakve će tek psihičke posljedice možda trpjeti. Ja znam da bih trebao biti sretan. I je, najvažnije je da je on živ! Ali Luka je sada trebao ići u školu, družiti se s prijateljima, a ne ležati u bolnici s glavom u zavojima i temperaturom od 38,5 – ističe zabrinuti otac, apelirajući na sve vlasnike pasa da ih drže pod nadzorom.

Ozljede će zacijeljeti, ali ostaju 'rane duše'

– Osmogodišnji dječak kojeg je napao i izgrizao pas nije životno ugrožen i njegov oporavak ide zadovoljavajućim tijekom. Kod njega se radi o višestrukim lakim tjelesnim ozljedama. No, iako su ozljede lake, ružne su za vidjeti. Ozljede su nastale ugrizima psa i psećim šapama po licu, ušima, vratu... Radi se o 10-ak ozljeda, koje su kirurški zbrinute čim je dijete dovedeno u KBC Split. Sve je obavljeno po zakonima struke. Dijete, koje je odmah nakon prijama u bolnicu medicinski obrađeno, dobilo je svu potrebnu medicinsku terapiju, a konzultirani su i bolnički epidemiolozi, kao i dječji psihijatar. Operativni zahvat trajao je gotovo tri sata jer je trebalo dosta vremena da se saniraju ozljede na licu, vratu i ušima. Naravno, dijete je operirano u općoj anesteziji – rekao nam je prim. dr. Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg u KBC-u Split koji je obavio operativni zahvat.

Tjelesne ozljede zasigurno će zacijeljeti, međutim, u podsvijesti napadnutog djeteta zasigurno će ostati "rane duše" koju su uzrokovane napadom psa. 

Tako se kod djeteta može razviti akutna reakcija na stres, praćena osjećajem straha, tjeskobe, zabrinutosti i nesigurnosti, a razvoj psihopatologije ovisit će o nizu egzogenih faktora (obitelj, društvo...). 

Psihopatologija koju će eventualno trebati tretirati i liječiti pojavit će se tek nakon završetka akutne faze.

'Svaka kuna pomoći za Luku je dobrodošla!'

– Čim smo čuli da je našeg učenika napao pas i jako ga izgrizao, i to, nažalost, po licu, razgovarali smo s njegovom majkom i rekli da imamo potrebu pomoći jer se stvarno nalaze u teškoj imovinskoj situaciji. Dijete je u Splitu u bolnici, otac je s njim, treba financirati putovanja, i liječenje će, kao i vjerojatni novi operativni zahvati, sigurno iziskivati nove troškove, pa smo odlučili u školi pokrenuti akciju prikupljanja pomoći u koju se mogu uključiti svi koji mogu i žele pomoći na bilo koji način. Čim je majka pristala, internet i društvene mreže su eksplodirale, naši su sugrađani ponovno pokazali da imaju velike srce, i nadam se da će ta velika solidarnost u nevolji polučiti i financijske rezultate kako bismo našem učeniku i njegovim roditeljima olakšali nevolju koja ih je snašla – kazao nam je Ivan Uzun, ravnatelj Osnovne škole Domovinske zahvalnosti u Kninu koju pohađa osmogodišnji Luka Milak.

Uzun je, želeći biti što transparentniji, zamolio roditelje da otvore poseban račun na Lukino ime – njihov je, veli, nažalost blokiran – kako bi na taj račun u OTP banci svi oni koji se odluče donirati mogli uplatiti svoje dobrovoljne priloge. Roditelji, čiji je obrt zatvoren i pod ovrhom, a račun blokiran, imaju još dvoje djece i svaka im je pomoć dobrodošla.

Račun u OTP banci na ime Luka Milak - IBAN: HR1924070003207053287

Pas je napao kad mu je dječak uzeo kost!

– Dogodio se splet vrlo loših okolnosti. Dječak se s ovim psom igrao i družio i prije, nije mu bio nepoznat, no problem je nastao kad je dječak psu uzeo kost. To je, po svemu sudeći, bio okidač koji je doveo do napada. Pas je uredno cijepljen svake godine, nikad prije nije imao ovakvih ispada. Bio je na lancu, dijete je bilo samo i ovo je još jedno upozorenje svim roditeljima da se dijete u takvim situacijama ne može ostaviti bez nadzora – kazala nam je Branka Gulin, voditeljica Veterinarskog ureda Šibenika.

Pas je pod veterinarskim nadzorom, pod trokratnim pregledom, koji se obavlja prvog, petog i desetog dana nakon napada, i koji inače završava 12. veljače, kako bi se potpuno odbacila sumnja u bjesnoću, kako je to inače uobičajeno u svim ovakvim slučajevima.

Čopori lutaju

– Mi u selu i inače imamo problema sa psima lutalicama jer nemamo uličnu rasvjetu – rekao nam je Borislav, objašnjavajući kako Luka otprije vuče strah od pasa. Njihov je kraj, dodaje, nažalost, poznat po toj tužnoj statistici, pa je i sam, kaže, već imao neugodnih iskustava kad bi se na ulici našao nasuprot čoporu gladnih, napuštenih pasa.

– Ja znam kako reagirati i kako se postaviti pa sam uspješno izbjegao dramu, ali dijete se tu ne bi snašlo. Luka se boji sam prijeći ulicu kada ga otpratim do dućana po sladoled, da mu se odnekud ne bi pojavili ti psi. Što li će tek biti sada... – pita se Borislav, ističući važnost uvođenja ulične rasvjete kao osnovnog uvjeta za sigurnost tamošnje djece.

Vlasnik psa: Žao mi je, pitao sam Boru za Lukino zdravlje  

Stipan Šarić, vlasnik psa, koji je napao i izgrizao Luku Milaka, nije se htio fotografirati, ali nam je u telefonskom razgovoru demantirao da je pokazao bešćutnost nakon što se djetetu iz susjedstva dogodio horor:

‘Naravno da mi je žao djeteta i nije istina da nisam pitao kako je. Zvao sam njegova oca, tri ili četiri puta, a dva puta sam išao u bolnicu u Knin. Ne znam zašto njegov otac sada priča drugačije. Pas je bio na lancu, uredno je cijepljen, dakle nije istina da nije bio pod nadzorom. Bio je u svom dvorištu i ja ne znam što sam s te strane više mogao napraviti. Na žalost, dogodilo se to što se dogodilo...’, kazao nam je Šarić.

Naslovnica Šibenik