Dalmacija Šibenik

KAKO JE JEDAN LOKALITET UMALO DOBIO IME premda ga već ima

Šibenik: ženama HDZ-a jedinica iz povijesti

KAKO JE JEDAN LOKALITET UMALO DOBIO IME premda ga već ima

Zajednica žena   ‘Katarina Zrinska’ umalo je Mrkičin gaj preimenovala u Perivoj Ane Rukavine. ‘To je Mrkičin gaj i ovo je idealna prigoda da se afirmira, a ne poništi veličina i značenje kanonika Josipa Mrkice’, kaže arhivist Milivoj Blažević

Zajednica žena   ‘Katarina Zrinska’ umalo je Mrkičin gaj preimenovala u Perivoj Ane Rukavine. ‘To je Mrkičin gaj i ovo je idealna prigoda da se afirmira, a ne poništi veličina i značenje kanonika Josipa Mrkice’, kaže arhivist Milivoj Blažević

Prostor podno Tvrđave posvećen je već ‘šibenskom
Strossmayeru’  /NIKŠA STIPANIČEV/CROPIX
Tek što je predstavljen idejni projekt uređenja prostora podno Tvrđave sv. Mihovila, iza zgrade SES-a, što je inicirala Zajednica žena HDZ-a “Katarina Zrinska”, predloživši da se nazove Perivoj Ane Rukavine, stižu reakcije onih koji znaju i tvrde da taj gradski predio - već ima svoje ime!

- To je Mrkičin gaj i ovo je idealna prigoda da se afirmira, a ne poništi veličina i značenje kanonika Josipa Mrkice u gotovo stotinu i trideset godina tradicije ozelenjavanja grada - govori nesumnjivi znalac gradske povijesti, arhivist mr. Milivoj Blažević.

“Vodički običajnik”, koji su nedavno izdali Grad Vodice i Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, zapravo je Mrkičino djelo, kaže ravnatelj Milivoj Zenić, a Ante Birin znakovito naslovljava poglavlje “Običajnika”: Josip Mrkica - “uzor svećenik, znanja gojitelj, crkve i roda ljubitelj”.

O Mrkici je pisao i don Krsto Stošić u Galeriji uglednih Šibenčana (“Ljubio je prirodu i gajio cvijeće... U Šibeniku postoji i danas Mrkičin gaj koji je - prvi - zasadila Općina njegovim zagovorom”); o njemu piše i prof. Ivo Livaković u leksikonu “Poznati Šibenčani” te Josip Jakovljević u “Kazivanjima o Šibeniku”.

U službenom glasilu Šibenske biskupije “Folium dioecesanum” čitamo tekst kojim je popraćena smrt Josipa Mrkice. Napokon, tko je svećenik kojem su Šibenčani posvetili prostor u podnožju tvrđave, o čemu je donesena i odluka Općine Šibenik koncem 19. stoljeća - zapisnici su, nažalost, još uvijek pohranjeni u zadarskom Arhivu.

Josip Mrkica (1825.-1890.), “najobrazovaniji skradinski Šibenčanin 19. stoljeća, poznavao je i služio se s čak deset stranih jezika” - piše Livaković. Sedamdesetih godina 19. stoljeća najbliži je suradnik biskupa Ivana Zaffrona, a sam je odbio biskupsku čast.

Svećenik i istinski domoljub bio je, piše Ante Birin, spiritus movens preporoditeljskog pokreta i Narodne stranke u Šibeniku, kao školski nadzornik potkraj 1860. uspio je u šibenske škole uvesti hrvatski jezik.

Njegovim zauzimanjem osnovana je Narodna slavjanska čitaonica u Šibeniku. Za narodnu je stvar pridobio prvog narodnjačkog gradonačelnika Antu Šupuka, koji je i odlučio Mrkici podići spomen-ploču i poprsje, no smrt ga je u tome pretekla. Rječju, Mrkica je bio šibenski Strossmayer!

‘Kazivanja...’ Josipa Jakovljevića

Prostor iza SES-a ograđen je na Mrkičin poticaj. “Prvi je uočio zapušten prostor ispod Kaštela i na njegov poticaj općinska uprava postavlja ogradni zid i sav prostor, koji je kasnije prozvan Mrkičin gaj, zasađuje borovim mladicama”

Naslovnica Šibenik