Dalmacija Šibenik

uredba o proglašenju ekološke mreže štiti jezero

Rogozničko Zmajevo oko konačno postalo prirodna baština

uredba o proglašenju ekološke mreže štiti jezero

Poseban oprez  nužan je u upravljanju ovim prirodnim fenomenom koji je već narušila gradnja marine u njegovoj blizini

Uredbom o proglašenju ekološke mreže rogozničko slano jezero Zmajevo oko konačno je postalo dio zaštićene prirodne baštine o kojemu će skrbiti Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Šibensko-kninske županije.

Ovih će dana infopločom biti obilježen ovaj hidrogeomorfološki fenomen. Posjetitelji će tako moći doznati da je jezero nastalo nakon završetka zadnjega ledenog doba, prije otprilike 10 tisuća godina, kada se more podiglo za 100 metara i kroz pukotine prodrlo u ponikvu formiranu davno prije nastanka jezera.

Inače, površina jezera iznosi 5300 metara i najveća izmjerena dubina mu je 15 metara. Unatoč anoksičnim uvjetima koji vladaju na dubini većoj od 10 metara, u jezeru je osebujna flora i fauna, među kojom se može naći kamenica Ostrea edulis, a u obalnim stijenama i liticama bijeli prstac, čiji životni vijek iznosi 80 godina. Na ploči je mjesto našla i narodna legenda o zmaju koji živi u jezeru.

‘Skladno betoniranje’

- U neposrednoj blizini Zmajeva oka izgrađena je marina Frapa, a prema našim saznanjima, na tom području i dalje će se graditi, stoga trebamo biti na posebnom oprezu kako ne bi došlo do pogoršanja u ekosustavu ovoga geomorfološkog i hidrološkog fenomena - kaže ravnateljica Javne ustanove Anita Babačić Ajduk.

Rogozničko jezero je i ranije bilo neuspješno štićeno svom mogućom prostornom dokumentacijom, pa i najnovijim Izmjenama i dopunama općinskog PPU. No, gradeći marinu Frapa, Franjo Pašalić nije se obazirao na prostorne planove i Zakon o gradnji. Radio je što ga je bilo volja, a u tome su mu svesrdno pomagali političari na državnoj i lokalnoj razini.

Oceanografski institut u Splitu početkom devedesetih prošlog stoljeća imao je neslavnu epizodnu ulogu, izradio dvojbenu Studiju utjecaja na okoliš u kojoj piše da je u Zmajevu oku bočata voda.

Neslavnu, glavnu ulogu imale su Hrvatske vode, koje su financirale izgradnju kanalizacijskog cjevovoda uza sam rub jezera. Većinu pukotina koje povezuje jezero s otvorenim morem zatvorilo je “skladno betoniranje”, a uza sam rub jezera izgrađeno je pet megaobjekata, iako je svaka gradnja na tom području bila zabranjena.

vedrana stočić
 Foto: Radovan Goger / CROPIX

Izgubljeno Zmajevo uho

Od svih jezera u Hrvatskoj znanstvenici su se posljednja dva desetljeća najviše bavili upravo rogozničkim, a kao tema ušao je u trajno istraživanje Instituta ‘Ruđer Bošković’. Na Zmajevu oku napravljeno je nekoliko magisterija i doktorata, a dr. Donat Petricioli među prvima se pokušao izboriti za zaštitu Zmajeva oka i podmorske špilje Zmajevo uho, preko koje je nasut umjetni otok i zauvijek je izgubljena za znanost, ali i turistički zaron.

Svi koji su se zalagali za zaštitu tih jedinstvenih prirodnih fenomena na našem dijelu jadranske obale bili su šikanirani na različite načine, a protiv znanstvenika i novinara podizane su i sudske tužbe. Javna ustanova za zaštitu vrijedne prirodne baštine u Šibensko-kninskoj županije trebala bi biti bolje sreće.

Ekoincident 1997. godine

U jezeru je 1997. godine zabilježen teški ekoincident. Te godine došlo je do prevrtanja vodenog stupca i zbog anoksičnih uvjeta (oslobađanje elementarnog sumpora) uginulo je 20 tisuća tona živih organizama. Jezero se od tog ekoincidenta nikada nije u potpunosti oporavilo.

 

Naslovnica Šibenik