Svaka ozbiljna država, među ostalim, itekako vodi računa o svojoj imovini. Kao što to radi i svaka obitelj. I kao što obitelj neće prepustiti svoju imovinu uništenju ili propadanju, a u stanju je o njoj brinuti, tako i svaka ozbiljna država, ako je funkcionalna i nije pala u anarhiju, brine o svojoj imovini.
A kako to izgleda u hrvatskom slučaju... Obišli smo prije nekoliko dana kompleks objekata bivše jugovojske na otoku Šolti, pokraj Grohota, na lokaciji Vela straža. Riječ je o najvišoj koti otoka, s koje se pruža odličan pogled na cijeli akvatorij pred Splitom. Ne čudi stoga što je vojska bivše države tu izgradila objekt, točnije cijeli niz objekata, odakle je mogla nadgledati akvatorij srednje Dalmacije.
Ono što je tamo ostalo prava je sramota. Nekada prekrasne zgrade u nevjerojatno lijepoj okolici, s gustom borovom šumom, divljim šljivama, lovorom, smiljem i svim mogućim ostalim raslinjem, čistim zrakom, postale su pravo ruglo. Sramota države.
Još prije nekoliko godina načelnik šoltanske općine Nikola Cecić-Karuzić u izjavi za "Slobodnu" ustvrdio je kako "... čekamo okončanje i pregovora što sa dvije vojarne na Šolti. Jedna je iznad Grohota ‘Vela straža‘, a druga na zapadnom dijelu škoja kod Maslinice ‘Marinča rat‘. Razgovara se o dodjeli koncesije na 99 ili 50 godina budućim investitorima ili će se dati na upravljanje općini. Vidjet ćemo koji je model najbolji, no samo da se napokon nešto i pokrene. Sve nešto čekamo, a ne znamo što!"
Hm, što je to 33 godine čekati, može se i 66, nije problem. Barem nije za ministarstvo imovine pod kojim potpada i Vela Straža.
Što bi sve na Veloj straži moglo bit? A što ne bi? Lokacija idealna, mir, tišina, priroda, ljepota. Umjesto toga tek grafit na jednoj od zgrada kao jedini znak života – "Jel smin ode crtat?". A smiš, sinko, ko ti brani. Kad državu nije briga, a ti barem crtaj...
