Dalmacija Dubrovnik

kruna društvenog djelovanja

Vratio se iz mrtvih kako bi služio svojoj Korčuli: život gradonačelnika Andrije Fabrisa nevjerojatna je i šokantna priča puna uspona i padova, no uspio je ostvariti dječački san

kruna društvenog djelovanja
Andrija Fabris, gradonačelnik, moreškant, klesar i mnogošto drugo
Andrija Fabris, gradonačelnik, moreškant, klesar i mnogošto drugo

Otac dva sina, suprug jedne Zagrepčanke, škojar, Starograđanin, "bili" kralj moreškant, gaštald rokovac, trubač, klesar, dugogodišnji vaterpolist, gradonačelnik Korčule... - Andrija Fabris.

Često je on ime i lice novinskih stupaca, HDZ-ov kandidat koji je iz neizvjesnih lokalnih izbora 2015. godine izišao kao pobjednik, a onda se profilirao u uspješnog gradonačelnika Korčule. Ovom prigodom odlučili smo zaviriti u njegov privatni život, a nevjerojatna i šokantna priča koju nam je iznio puna je uspona i padova.

Rođen 1974. godine, kao najmlađe od troje djece u obitelji Fabris, u kući pokraj katedrale svetog Marka u Korčuli, Andrija je od malih nogu sanjao da će postati - gradonačelnik. Danas se može pohvaliti da je ispunio svoj dječački san.

- Uloga gradonačelnika je kruna mog društvenog djelovanja, u potpunosti me ispunjava i ništa me drugo osim toga ne zanima - započeo je stasiti Andrija svoju životnu priču, ističući da je gradonačelnik postao upravo u trenutku kad je mislio da je njegova politička karijera gotova.

Nevjerojatnim preokretom na prijevremenim izborima osvaja mandat sa samo 40 glasova prednosti, a onda na lokalnim izborima 2017. pobjeđuje konkurenciju u prvom krugu s nevjerojatnih 700 glasova razlike.

Andrija je rođen u središtu staroga grada i kaže kako bi svoje djetinjstvo poželio svakome. Stari grad tada teško se može usporediti sa starim gradom danas, samo je glavna ulica od ulaza u grad do restorana "Adio Mare" bila osvijetljena, sve okolne štrade bile su u mraku koji je djeci pružao bezgranične ideje za igru. Neki prijatelji s kojima je odrastao danas su njegovi politički suradnici, ili oponenti, a jasno se sjeća "ratova" između Pjačana, kojima je pripadao, i Okolograđana Zakrjaneza.

- Djetinjstvo, ali i život, obilježio mi je jedan nesretni događaj. Jedno sam popodne pao s bicikla, pri čemu sam zadobio frakturu lubanje. Punih 19 dana proveo sam u komi boreći se za život, a probudio sam se s, ni manje ni više nego 96 šavova na glavi. Jedan šav se inficirao te je bilo potrebno odstraniti dio kosti lubanje, zbog čega sam godinama živio s rupom u glavi. Kasnije je na operaciji taj dio lubanje zamijenjen brahioplastikom koju nosim i danas, a ja za svoj život, u svakom smislu, mogu zahvaliti majci Miriani - kazuje nam Fabris.

No, Andrija nije dopustio da ga ta nesreća obilježi, pa je i s rupom u glavi cijelo djetinjstvo provodio na vanjskom bazenu KPK. U Korčuli, ljetni treninzi na KPK su način života, vodili su ga stariji brat Nikša i sestra Nera te je vrlo rano počeo trenirati vaterpolo, u čemu se istaknuo kao talentirani vanjski bek. Osnovnu je školu završio u Korčuli, nakon čega je upisao srednju elektrotehničku.

Na kraju drugog razreda, taj smjer srednje škole se ugasio te mu je predloženo da se prebaci u Velu Luku, ali to odbija. U to je vrijeme trener zagrebačke Mladosti bio Dušan Dule Antunović, koji je s Andrijinim ocem dogovorio njegov premještaj u Zagreb. Iz male Korčule u veliki Zagreb, iz malog, ali poznatog KPK u veliku Mladost.

Zagreb je na Andriju ostavio impresivan dojam, u rujnu 1990. Zagreb je, kaže, još uvijek bio u zanosu Univerzijade, upisao je Srednju školu Rade Končara, smjer elektrotehnika, a najveće oduševljenje izazvala je mogućnost svakodnevnog treniranja vaterpola u zatvorenom bazenu.

U školi je bio jedan od boljih učenika, iako torcidaš, prisjetio se, u učionici punoj BBB-a, uskoro postaje i predsjednik razreda, vječno u kratkim rukavima, nenaviknut na grijanje u svakoj prostoriji. Budući da je u razredu bilo dosta učenika s lošim ocjenama, škola im je uskratila maturalno putovanje, ali je Andrija mudrim pregovorima ipak isposlovao maturalac kojem se veselio.

No, u vrijeme kad je trebao ići na maturalac, u Dubrovniku se održavalo finale juniorskog Prvenstva Hrvatske, što nikako nije mogao propustiti pa je odlučio kako će na maturalno putovanje otići s Korčulanima u rujnu. Finale je osvojio, ali na maturalac nikad nije otišao jer je u Hrvatskoj počeo rat.

Nakon srednje škole upisuje Građevinski fakultet, svoju veliku želju i ljubav. Sam upis u to je vrijeme bio veliki uspjeh, no nikad ga nije završio. Kako sam navodi, nedostajao mu je pravi savjet, motivacije, netko tko bi ga uvjerio da samo mora izdržati prve dvije godine. Kaže da je od fakulteta odustao iz razloga koji su mu danas smiješni i to je jedino zbog čega u životu žali.

Uskoro se vraća u Korčulu, gdje otvara svoj klesarski obrt učeći zanat od svog oca. Budući da je u to vrijeme bila aktualna priča o izgradnji zračne luke na Korčuli, Andrija upisuje i završava Viši studij Zračnog prometa u Zagrebu te upoznaje svoju buduću suprugu Veroniku.

- Njezina je sestra imala kuću u starome gradu, tako da smo se upoznali u Korčuli u kafiću "Arabela". Odmah mi se svidjela, ali kako je bilo srce ljeta, a ja sam bio pravi galeb, zahvalio sam se i nastavio dalje. Ljeti nisam imao vremena za velike ljubavi - prisjetio se uz smijeh.

Veroniku je sreo kasnije u Zagrebu i od tada su nerazdvojni, vjenčao se s 25 godina, godinu kasnije postaje otac prvom sinu Tinu, a nekoliko godina kasnije i drugom sinu Franku, nakon čega se sele nazad u Korčulu.

- Supruga je glava naše obitelji, bez nje ništa ne bi imalo smisla. Ja sam zadužen za gradele, pečeno meso i ribu, ponekad sudjelujem u usisavanju, ali rijetko. Međutim, sinovi su nam izvrsni kuhari, Tin je slastičar i gurman, fantastično priprema razne vrste kolača, dok je Franko odličan u pripremanju umaka - otkriva nam Andrija, ističući i da su oba sina krenula njegovim sportskim stopama.

Tin, odnedavno student ekonomije u Zagrebu, je član zagrebačke Mladosti, kao i U-18 reprezentacije, a Franko član KPK te U-15 reprezentacije.

Andrija je, rekosmo, i gaštald bratovštine svetog Roka te dugogodišnji "bili" kralj moreškant HGD-a Sveta Cecilija, no ono što ga najviše motivira je Korčula.

- Korčula je poseban otok, jedini na Jadranu ženskog roda te se oduvijek prema njoj odnosim kao prema dami. Nema toga što mi je teško napraviti za svoj grad, gurati projekte, moliti, raditi, pripremati. Kad sam prvi put došao u ured gradonačelnika, šokirao me iznos od 35 tisuća kuna na računu grada. Razmišljao sam kako pokrenuti taj veliki sistem. Danas imamo 7 milijuna kuna na računu i mnoge projekte u tijeku. Nema veće časti za mene od gradonačelništva - poručio je Andrija Fabris.

 

Naslovnica Dubrovnik