Dalmacija Dubrovnik

Adio, kapetane

Tisuće ljudi se uz pjesme i baklje oprostilo od Olivera, načelnica Vele Luke održala dirljivi govor: Znamo da ti ne bi bilo drago da ti pjevamo hvalospjeve, nikad nisi žudio za divljenjem...

Adio, kapetane

Dok su tisuće ljudi kroz suze pjevale Velu Luku, Oliver Dragojević je spušten u obiteljsku grobnicu uz baklje koje su plamtjele u sumrak, preselivši se tako s ovozemaljske adrese u legendu. Na početku pogrebne ceremonije, njegov najveći hit "Galeb i ja", izveo je na violončelu Stjepan Hauser pred mnoštvom na groblju sv. Roko iznad Vele Luke, izmamivši jecaje okupljenih.

Oliverova rodbina - supruga Vesna, sinovi Dino, Damir i Davor, nevjeste i unučadi, prijatelji, znanci, Velolučani, gosti koji su voljeli njegovu glazbu punu emocija - Slovenci, Talijani..., estradnjaci i glumci..., svi su bili tu. Zlatan Stipišić Gibonni, Jakša Fiamengo, Tomislav Mrduljaš, Enis Bešlagić, Nina Violić, Dino i Viktorija Rađa, članovi Oliverovog pratećeg benda Dupini, Dragan Lukić Luky... Državni vrh predstavljali su ministrica kulture Nina Koržinek Obuljen, župani dubrovački i splitski Nikola Dobroslavić i Blaženko Boban, europarlamentarka Dubravka Šuica, saborski zastupnik HDZ-a Branko Bačić, splitska dogradonačenica Jelena Hrgović...

 

Pogreb je započeo pjesmom Klape Ošjak iz Vela Luke, a uz lijes su stajali i članovi Dupina, Oliverovog pratećeg benda. 

- Ostat ćeš u našim srcima trajno i vječno. Znamo Olivere da si neponovljiv i da si veći i od Huma, rekla je to sinoć i ova vala, ali znam i da ti ne bi bilo drago da ti sada pjevamo hvalospjeve kao najvećem Velolučaninu jer nikad nisi žudio za divljenjem. I zbog toga nisi bio samo glazbenik, već i veliki čovjek. Hvala ti Olivere što si nam živote učinio ljepšim i neka ti je laka ova lučka zemlja natopljena solju, ovdje na rubu svijeta, okrenuta morskoj pučini. Neka ti je mirno more. Adio, kapetane - od Olivera se oprostila načelnica Vele Luke Katarina Bikić. 

Od ranih jutarnjih sati u Velu Luku su pristizali ljudi sa svih strana u želji da se posljednji put naklone najvećem među najvećima. Već u 15 h, tri sata prije pogreba – tiho su, dostojanstveno, u koloni – jedan po jedan, odavali počast pred njegovim lijesom – molili se i plakali, podjednako stari i mladi, jer Oliverove su bezvremenske pjesme bile predmetom obožavanja generacija.

 

 

Dragojevića je – sad je to jasno – svatko volio, cijenio, divio mu se radi svega što je napravio u pola stoljeća dugoj karijeri i zato je imao sprovod za pamćenje.

Uz odar s kapsilom, dok su pokojnom Oliveru tisuće ljudi odavale posljednju počast, bili su i članovi velolučke Kumpanije, koji su i noć ranije, kad je stigao katamaran s njegovim posmrtnim ostacima na Korčulu, svojim nošnjama i uznositim držanjem dali poseban timbar pogrebnoj ceremoniji. 

Kad su velikog Miljenka Smoju, čije je Naše malo misto Oliver obožavao, pitali što je za njega Dalmacija, odgovorio je - "jedan lipi, sunčani, litnji dan". Baš takvog dana se pozdravio s njom jedan od njenih najvećih simbola - Oliver Dragojević. 
 

Naslovnica Dubrovnik