Dalmacija Dubrovnik

kozje mlijeko

Pelješki kralj likera poručuje: Mlađe žene luduju za mojim nektarom

kozje mlijeko

Uvijek me zanimalo sve što se može od nečega napraviti. Volim stalno izmišljati nešto novo i istraživati mogućnosti, a priroda mog Pelješca neiscrpna mi je inspiracija – govori nam Jadran Antunović, proizvođač rakija i likera, o kojemu se priča od Kine do Amerike.

Sam se, kaže, najviše ponosi svojim likerom od divljeg šipka, poznatijeg kao nar, čije se proizvodnje ne tako davno prvi dosjetio, pokrenuvši trend toliko izražen da je gotovo sav pelješki šipak danas pretočen u opojne kapi. Kako navodi, taj je ukusan i prije svega zdrav napitak omiljen kod ljepšeg spola, a posebno ga vole i Kinezi, koji, kako doznajemo, redovito prazne zalihe dubrovačkih suvenirnica.

Doznavši kako će se s odabranom paletom svojih proizvoda, među tek nekolicinom domaćih proizvođača, predstaviti na skorom božićnom "Food festivalu" u Hong Kongu, pozvali smo ga da s nama podijeli tajnu svog uspjeha.

– Na njihovo se tržište pomalo probijamo već mjesecima, a ta će kampanja potrajati još barem godinu dana. Oni su vam dosta specifični. Ne može se kod njih u prodaju pustiti nešto na što već nisu navikli, što im nije dovoljno poznato. Tamo i najskuplji, ekskluzivni trgovački centri, u kakvima bi se trebali prodavati i naši proizvodi, rade na principu dnevne potrošnje jer nemaju skladišnog prostora pa si ne mogu dopustiti da nešto stoji na policama, a ne prodaje se. Zato im se malo-pomalo predstavljamo, pa će tako i ovo izlaganje na sajmu biti jedino prezentacijske i degustacijske naravi – objašnjava naš sugovornik, dodajući kako priliku da se predstavi azijskom tržištu može zahvaliti Mihaelu Ćulini, entuzijastu s kojim već neko vrijeme uspješno surađuje, a koji je, ističe, sam odlučio financirati njegov nastup na ovom sajmu.

Na kušanje je, kaže, poslao tek pet likera, i to one od šipka, smokve, naranče, mirte i rogača, jer na tom kraju svijeta vole "lakša" pića, dok preostalih četrnaest okusa iz njegove široke palete ljutih i slatkih rakija i likera ostaje na uživanje naviknutim lokalnim i hrabrijim gostima iz drugih zemalja, koji uz aromu cijene i snagu dragocjenih napitaka.

– Sve su to okusi Pelješca, bilja koje samoniklo raste u netaknutoj prirodi našeg poluotoka, a koje je othranilo generacije naših predaka. Iako svoje recepte gradimo na tradiciji, u dobrom ih dijelu nadograđujemo improvizacijom jer su se nekada kod nas radile samo rakije od bilja i eventualno orahovica, kojima bi se obavezno služilo goste, odnosno gošće kad dođu u posjet. Bila je sramota da se u rakiju stavi smokva, ili rogač, jer ljudi nisu živjeli u obilju. S vrećom suhih smokava, rogača i slane ribe moglo se prezimiti zimu, govori nam ovaj poznavatelj običaja rodnog kraja, dodavši kako je odmalena s roditeljima obrađivao zemlju, pa je stečeno znanje lako nadogradio vlastitom inspiracijom, koje mu, dodaje, ne manjka.

– Tradicionalna receptura, uz neke obiteljske tajne, osnova je gotovo svih naših likera, osim onih od šipka i melise koje sam sam osmislio i patentirao. A nedavno sam, baš kao što jeAleksandar Fleming došao do penicilina, i ja napravio liker od kozjeg mlijeka. Slučajno je malo dulje ostalo na štednjaku pa se karameliziralo, a ja sam mu onda dodao neko aromatično bilje i rakiju i nastala je čarolija. Izvrstan je, a pogotovo ga obožavaju mlade žene jer im kažem da će im od njega narasti grudi – šaljivo će naš sugovornik, dodavši kako je ovom neobičnom piću nadjenuo ime "Fani", s pretpostavljenom iluzijom koja, kaže, asocira na slatki grijeh.

Kako doznajemo, najnoviji je to kuriozitet u svijetu "žestica", izišao iz obiteljskog pogona "Nature Antunović", zbog kojeg mu je posjet najavio i američki glumac Jack Maxwell, kako bi ga predstavio kroz jednu od svojih putopisnih reportaža pod nazivom "Booze Traveler", koje bi se uskoro trebale početi prikazivati na "Travel Channelu".

– Mene taj interes puno i ne čudi jer znam da vrijedi sve što napravimo. Ja sam vam dvadeset i četiri sata dnevno u poslu, i žena mi se čak ljuti zbog toga, ali ne znam drukčije. Svi u obitelji radimo, a najviše moj sin Ante i ja. Stalno nešto izmišljam i stvaram. Nedavno sam napravio i liker od mlijeka i limuna kakav se pio u Dubrovačkoj Republici, ali i liker od vina, koji je već ovjenčan zlatnom medaljom, baš kao i liker od ruže, koji je na ovogodišnjem međunarodnom ocjenjivanju u Kalinovcu kod Koprivnice proglašen najboljim od 250 pristiglih uzoraka – hvali se produktivni šezdesetsedmogodišnjak.

Domeće nam kako je u desetak godina rada prikupio brojna odličja, točnije njih ukupno 385, od čega samo ove godine pet šampionskih, dok kao najznačajnije priznanje izdvaja ono koje je za izniman doprinos u proteklih deset godina rada nedavno primio od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova.

Sve se može, samo treba volje

Osim prepoznatim alkoholnim pićima, naš se domišljati sugovornik može pohvaliti i brojnim patentima na području mehanizacije koja mu omogućuje proizvodnju pića. Od mašine za prebiranje bobica mirte, preko onih za tiješnjenje nara, mljevenje rogača i guljenje agruma, do strujom pogonjenog kotla za destilaciju rakije, najlakše je doći vlastitom proizvodnjom

– Ne radim ja te svoje patente da bih ih dobro prodao, nego da mi olakšaju život. Sve svoje sam napravio od uglavnom sekundarnih sirovina, koje nalazim u svom neposrednom okruženju. Osovinu za kotao pronašao sam na smetlištu, a cilindar sam uzeo od starih vrata autobusa. Sve se može napraviti gdje ima volje – samouvjeren je maštoviti proizvođač.

Naslovnica Dubrovnik