Dalmacija Dubrovnik

'TREBA MI RUKA POMOĆI'

U prometnoj nesreći od bajkera postao invalid i ostao napušten od sviju: U kolicima iz kuće izlijećem natraške na cestu, to je ruski rulet! Dajte mi asistenta, poginut ću!

'TREBA MI RUKA POMOĆI'

Zdrav čovjek ima tisuće želja, a bolestan samo jednu - da ozdravi. Upravo je to neostvarena želja i nedosanjani san Mirka Grmoje (39) iz Kobiljače u općini Pojezerje, koji je već deset godina prikovan za invalidska kolica.

Otkako je u padu s motora slomio kralježak, njegov život okrenuo se za 360 stupnjeva. Od bikera, koji je posjećivao motorijade po čitavoj Hrvatskoj, postao je teški invalid ovisan o tuđoj pomoći i njezi - od pojasa naniže potpuno je oduzet. Noge ne osjeća, ali zato, na svu sreću, ruke ga dobro služe, pa se može kretati u invalidskim kolicima i sam se okrenuti u krevetu. Osim što se godinama muči u kolicima i s vlastitim zdravljem, Mirka još "ubija" i naša birokracija s kojom godinama ratuje.

- Možete misliti kako je to. Dođem na komisiju u Split, tamo me pitaju mogu li micati nogama i daju mi papir na kojem piše "nema invalidnosti". I onda - ajde na posao u Luku Ploče. A šta ću ja vaki raditi u Luci?! Da me neko imo svitovati pa da ih sve tužim. I kasnije sam otišao u mirovinu - govori nam Mirko, koji danas čeka asistenta kako bi mu pomagao u svakodnevnim aktivnostima. Čeka ga i traži, ali asistent ne dolazi u Kobiljaču.

Do konca listopada svaki dan mu je dolazila asistentica iz Metkovića, koja mu je pomagala i bila pri ruci, jer ono što je običnom, zdravom čovjeku rutina, za njega je nesavladiva prepreka. Međutim, asistentici je istekao ugovor o radu, a drugi nije sklopljen. Za posao asistenta uzimaju se, naime, nezaposleni ljudi sa Zavoda za zapošljavanje koji moraju točno ispuniti precizne uvjete te se zapošljavaju kroz javni rad. Sve se to financira novcem iz fondova Europske unije. Ali...

- Rekli su mi da nema para. Ima dosta nezaposlenih na birou koji bi mogli biti asistenti, a što ćeš. Ja ovdje sam čamim i čekam da se netko smiluje poslati mi asistenta - ogorčen je Mirko, koji je svoje pravo ostvarivao preko jedne udruge invalida.
Obećali su mu poslati asistenta, ali na tri mjeseca. S time nikako nije zadovoljan.

- To je ništa. Taman se upoznaš i navikneš na osobu i ona ode - prepričava nam Mirko, koji u kući živi s roditeljima i sestrom. On bi najviše volio kada bi mu sestra mogla biti asistentica, kada ga ona ionako vozi po bolnicama. Ali ne može. Ne može ostvariti pravo ni roditelja njegovatelja, jer su mu roditelji prestari. Ne mogu ga podignuti ili gurati u kolicima pa onda ne mogu biti ni njegovatelji.

- Ovima što su dobili asistenta priko države njima ga nije ukidalo, a nama što smo priko Europske unije, nama se ukinilo - pojasnio nam je Mirko.

Unatoč bolesti, teškom invaliditetu i problemima s kojim se susreće, Mirka nije napustio vedar duh. Zatekli smo ga u selu gdje je razgovarao sa susjedom koji je upravo pekao rakiju.

- Volio bih da mu mogu pomoći oko kazana, a ne mogu. Ovako stanem pa porazgovaramo. To mi puno znači - veli Mirko, koji već mjesecima trpi nesnosne bolove. Od sjedenja je dobio dekubitus i s njim se bori već dugo. Išao je po bolnicama u Dubrovniku i Zagrebu, ali mu nikako nisu mogli pomoći. Rana je duboka do kosti, nikako ne može zacijeliti.

- Doktori ko doktori, odmahnu rukom i kažu, dođi za dva mjeseca na kontrolu - govori Mirko, koji je nakon nesreće ostao napušten od sviju. Prorijedili su se i posjeti prijatelja, dane uglavnom krati vozeći se po selu.



Njegova velika želja je da osposobi platformu, koja bi ga podizala na kat kuće. Tako bi lakše izlazio, a ovako mu je izlazak pokora.

- Evo pogledajte, ovdje je konstrukcija, a motori su pokvareni otkako sam pao s nje prije četiri godine i od tada nije u funkciji - pokazuje nam zahrđale nosače koji bi trebali podizati košaru i njega u njoj na kat.

- Jedva sam vam živ ostao kada sam pao s tri metra visine. Ja ušao u korpu s kolicima, a ona se otkačila i - bum na beton! Sva sreća da nisam udario glavom. Bio bih na mjestu mrtav. Ovako, pukla mi je slezena pa su se doktori borili za moj život - prisjeća se Mirko.

Od tada platforma ne radi, a on u svoju kuću, koja je tik uz vrlo prometnu cestu, ulazi strmom uskom stazom, koja je sve samo ne pristupni put invalidu u kolicima. Nekako se i popne uzbrdo, ali kad krene nizbrdo, to je strašno gledati. Vozi se unatrag i direktno - izlazi na cestu. Za njega je svaki odlazak od kuće - ruski rulet.

- Ma da ja imam novca napravio bih novu platformu. Ali nemam. To je dosta skup motor koji to podiže, pa onda trebaju i sajle. Neka, skucat ću neku kunu pa ću napraviti platformu, jedan mi je čovjek obećao korpu za podizanje - optimističan je Mirko, kojega su dugotrajna bolest i invaliditet potpuno financijski iscrpili. Živi od mizerne mirovine i socijalne pomoći, a još k tomu vraća i 400 kuna rate kredita, koji je podignuo još dok je bio zdrav. I tako sljedećih dvadeset godina. Sva sreća je da ima mirovinu i naknadu za invalidnost pa nekako preživljava.

Njegova najveća želja je da u novoj godini osposobi platformu koja bi ga mogla dizati u kuću. To bi za njega i obitelj bio spas.
- Ne tražim puno - rekao nam je Mirko na rastanku.


'Ništa nije sporno, neka nekoga odabere'

O situaciji Mirka Grmoje iz Kobiljače raspitali smo se u Hrvatskoj udruzi paraplegičara i tetraplegičara (HUPT), preko koje ostvaruje pravo na osobnog asistenta. Oni kažu da ništa nije sporno te da Mirko ima pravo na asistenta, kojega mora sam pronaći.

- Njemu je u interesu da što prije nađe asistenta jer je njegova dosadašnja asistentica pronašla drugi posao - pojasnili su nam.

Istina, došlo je do određenih razlika u odnosu na prethodnu godinu pa su asistenti odobreni do konca veljače, ali u udruzi smatraju da ne bi trebalo biti nikakvih prekida te da bi asistenti trebali odraditi u kontinuitetu godinu dana. Poslije 28. veljače udruge raspisuju novi natječaj za asistente, rekli su nam.

Iz HUPT-a poručuju da član obitelji, u ovom slučaju Mirkova sestra, ne može biti asistent bratu jer je svrha osobnog asistenta podizanje kvalitete života i socijalizacija korisnika u društvo te rasterećenje članova obitelji.

Sredstva su osigurana iz Europskog socijalnog fonda, a sve detalje treba urediti država.


Tko može biti asistent?

Za plaću od oko 2000 kuna osobni asistent pruža pomoć osobi s invaliditetom kod kretanja, hranjenja i obavljanja osnovnih životnih potreba. U taj iznos je uključeno i oko 400 kuna naknade za prijevoz, a vikendom se ne radi.

Međutim, uvjeti su vrlo precizni, pa tako za osobnog asistenta u obzir dolaze takozvane teško zapošljive kategorije, nezaposlena osoba bez završene srednje škole te nezaposlena osoba starija od 50 godina koja je prijavljena u evidenciju Zavoda za zapošljavanje najmanje 24 mjeseca, te mladi do 29 godina bez obzira na radni staž, zanimanje i kvalifikaciju uz uvjet da su na Zavodu duže od četiri mjeseca.

 

Naslovnica Dubrovnik