Dalmacija Dubrovnik

nema predškolaca

Nikolina i Gabrijel zatvaraju školu u Moluntu zauvijek

nema predškolaca

Dvoje moluntskih učenika, osim učiteljice Ivane, podučavaju još i vjeroučitelj i ‘teacher’ za satove engleskoga. Više učitelja nego đaka! ‘Upravo učimo dizanje ruku, kad odemo na Grudu, moraju se znati ponašati jer ovdje sve radimo naizmjence’, kaže učite

Nikolina Rašica i Gabrijel Kristić posljednji su učenici koji će znanja stjecati u Područnoj školi Molunat!

Nakon što od rujna Nikolina i Gabrijel krenu u veliku osnovnu školu na Grudi, mala škola u Moluntu zatvorit će se i, izvjesno je, više se neće otvoriti. Razlog zatvaranju škole u Moluntu nije reorganizacija sustava osnovnog školstva koja uključuje ukidanje područnih škola s manje od pet učenika koju je najavilo Ministarstvo obrazovanja, nego činjenica kako u Moluntu nema predškolaca koji bi iduće školske godine napunili i te dvije jedine školske klupe u kojima sada, u trećem i četvrtom razredu, sjede Gabrijel i Nikolina. Područna škola Molunat sigurno se ukida.

Gabrijel i Nikolina, koji su nas sa svojom mladom učiteljicom Ivanom Mazavac dočekali u razredu, dakako, nisu ni svjesni “povijesne” uloge koju imaju kao posljednji učenici Područne škole u Moluntu, zbog čega su ih, eto, posjetili i novinari. A zašto i bi? Sa svojom učiteljicom koja im se može potpuno posvetiti, pratiti u učenju njihov ritam, napredak, afinitete i raspoloženje, uživaju u školi kao da imaju najskuplje privatno obrazovanje na koje drugdje mogu računati samo prinčevi i princeze.

Dvoje moluntskih učenika, osim učiteljice Ivane, podučavaju još i vjeroučitelj i “teacher” za satove engleskoga. Više učitelja nego đaka! Nema tu gužve druge djece, školskog zvona koje ograničava trajanje sata, sve je prilagođeno ovoj ljubiteljici “winxica” i Gabrijelu koji je fan automobila, nogometa i PS igrica.

– Upravo učimo dizanje ruku, kad odemo na Grudu, moraju se znati javiti jer ovdje sve radimo naizmjence – kaže nam učiteljica Ivana. I ona je prva znanja stekla u ovako maloj školi, kombiniranom odjeljenju u Popovićima, a nakon diplome ovo joj je prvi stalan posao.

– Ni kao učenik niti sada nisam primijetila da se djeca iz malih područnih škola razlikuju od one koja idu u veće škole. Ovdje se učiteljice mogu potpuno posvetiti djeci iako radimo u kombiniranom odjeljenju, različiti su planovi, a nažalost, o učiteljskom radu u kombiniranom odjeljenju tijekom čitavog fakulteta nije mi rečena ni jedna riječ. Sve sam naučila u dvije godine prakse – govori učiteljica, koja se na jesen nada nekom drugom razredu u drugoj školi.

Gabrijel živi na početku, a Ivana na samom kraju Molunta, pa se radnim danom nađu u školi usred mjesta gdje uče sve što i drugi osnovci. U mjestu nije bilo posebno izgrađene seoske škole, jer mali su Molunćani nekada osnovnu školu pohađali u nedalekim Đurinićima, gdje je škola sada zatvorena, pa je Područna škola Molunat smještena u danas općinskoj, a nekad privatnoj kući, vili Medenica.

Razred gdje uče Gabrijel i Nikolina nekad je bio zamišljen kao udoban dnevni boravak. Svi drugi dijelovi kuće u lošem su stanju, no zato u dnevnom boravku/ razredu/ sobi za učitelja/ sportskoj dvorani, uz školsku ploču ima i kamin, a u istoj prostoriji gdje su klupe nalazi se i strunjača za tjelesni.

– Tjelesni nam je najveći problem, naročito zimi, ali snađemo se. Često idemo u veliku školu na Grudi pa im se tamo jako sviđa upravo školska dvorana – kaže učiteljica.

Gabrijelu je ipak draži Molunat. Zbog mora, kaže, ali na Grudi, u školi gdje će na jesen putovati školskim autobusom, već ga čeka brat Leon koji ide u šesti razred. Nikolinine starije sestre Andrijana i Doris na jesen će u srednju školu u Grad, kazuje nam Nikolina u stankama poziranja našem fotoreporteru Željku, ali dodaje: – Imam na Grudi prijateljicu iz vrtića, Karmen s Pločica!

Nikolina voli i matematiku i prirodu i hrvatski, a Gabrijel najviše prirodu. Oboje ne vole baš engleski, priznaju.
– A kako ćete onda objasniti turistima ljeti nešto u Moluntu? – pitamo ih.

– Onda ćemo naučit – spremno će Nikolina. Naučit će i Gabrijel jer je na Play stationu sve na engleskom. Ima on i omiljene igrice, ali ipak mu je najdraže zaigrati nogomet u kojem je, kaže nam, bolji od vjeroučitelja. Bolji su u nečemu oboje i od učiteljice Ivane – a to je poznavanje riba.

– A učiteljica, je li stroga? – pitamo.

– Malo! – kroz stidljiv će osmijeh učenici najjužnije hrvatske škole, koja će, eto, ovoga ljeta zatvoriti vrata.

MAJA RILOVIĆ KOPRIVEC
FOTO: ŽELJKO TUTNJEVIĆ


Naslovnica Dubrovnik