Grad Split uputio je poziv za dostavu ponuda za konstruktivno sanacijske radove na kapeli sv. Arnira (nekadašnje crkve sv. Eufemije), smještenoj tik uz zidine Dioklecijanove palače. Procijenjena vrijednost nabave je 50.000 eura bez PDV-a. Danas će rijetki u Splitu i znati da je sveti Arnir bio splitski nadbiskup, a da su ga, kako je pisao naš Sandi Vidulić u svojim "Pričama iz Palače", na Mosoru, u klancu pokraj Dubrave, 1180. kamenovali Poljičani.
Tamošnji Kačići nazvali su ga “najgorim biskupom” jer je na njihove zemlje kanio udariti namete na osnovi darovnica biskupiji koje su oni smatrali lažnima. Benediktinke iz samostana izgrađenog ispred Dioklecijanove palače 1069. za kralja Krešimira, primile su tijelo nadbiskupa kojeg se nije pokopalo unutar Palače.
Kasnije ga Crkva proglašava blaženim i poziva 1444. Jurja Dalmatinca da izradi sarkofag i kapelu s južne strane predromaničke crkve sv. Eufemije, od koje u zelenilu vidimo samo ostatke. Naime, crkva je 1878. izgorjela u požaru.
Da bi se vidjele zidine Palače, 1946. godine srušen je nekadašnji samostan. Osim kapele, do danas je preživio i zvonik koji je izgrađen u XVIII. stoljeću, a danas “čuva leđa” spomeniku Grgura Ninskog.
U Dubravi su u XVI. stoljeću podigli crkvu ubijenom Arniru i proglasili ga svojim nebeskim zaštitnikom. Pred oltarom je bunarić s vodom za koju se vjeruje da je čudotvorna, a legenda kaže da je potekla iz ruke umirućeg nadbiskupa.
Danas je sv. Arnir štovaniji na mjestu nekadašnjeg zločina, nego u Splitu, gdje se već zaboravilo da su on i sv. Staš suzaštitnici grada.
Sarkofag na kojem je Dalmatinac prikazao Arnirovo kamenovanje, austrijska uprava prodala je crkvi u Kaštel Lukšiću. A kroz velike staklene plohe koje u Splitu prekrivaju otvor Arnirove kapele, vidi se kopija od gipsa.
Zanimljivo je da je u tom bivšem ženskom benediktinskom samostan časna sestra bila i Marulićeva sestra Bira, a baš na tom mjestu je nađen i veliki broj Marulićevih rukopisa pisanih hrvatskim jezikom.
