Jedna od najbizarnijih krađa umjetnina u povijesti: bio je opsjednut Rembrandtovom slikom, skrivao ju je 15 godina...

stdClass Object ( [id] => 1384997 [title] => Jedna od najbizarnijih krađa umjetnina u povijesti: bio je opsjednut Rembrandtovom slikom, skrivao ju je 15 godina... [alias] => jedna-od-najbizarnijih-krada-umjetnina-u-povijesti-bio-je-opsjednut-rembrandtovom-slikom-skrivao-ju-je-15-godina [catid] => 289 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

U proljeće 1983. godine Patrick Vialaneix, 12-godišnjak iz Fréjusa, grada u departmanu Var na jugoistoku Provanse u Francuskoj bio je običan, premda osamljen i nesretan dječak koji je u pratnji svoje majke upravo bio napustio nogometnu utakmicu u 30 kilometara udaljenom gradu Draguignanu.

Njegovo je djetinjstvo teklo u sjeni nasilnog oca, alkoholičara, još goreg djeda, nekadašnjeg člana tajne paravojne formacije koja je djelovala 1960-ih nastojeći svrgnuti režim tadašnjeg predsjednika Charlesa De Gaullea i šutljive, slomljene majke. Odlazak bilo kamo dalje od mučne atmosfere doma bio je kratak, ali dragocjen predah od tužne svakodnevice.

Toga dana, mali Patrick je s majkom otišao u Muzej lijepih umjetnosti u Draguignanu koji u stalnom postavu ima samo jednu jedinu doista vrijednu sliku – ‘Dječaka s balonom od sapunice‘ iz 17. stoljeća nizozemskog baroknog majstora Rembrandta van Rijna. Susret s tim nevelikim platnom, dimenzija 60 sa 50 centimetara, promijenit će život Patricku Vialaneixu i u idućih više od 30 godina biti jedina snažna konstanta čitavog njegovog života.

‘Sliči na mene‘, rekao je mali Patrick svojoj majci u tome trenutku, očaran slikom tinejdžera s dugim smeđim uvojcima, koji nosi zlatnu ogrlicu i drži mjehurić od sapunice u lijevoj ruci. "Nešto se dogodilo između mene i tog djeteta. Bilo je kao da gledam u neko čarobno, čudno ogledalo", rekao je puno, puno kasnije Patrick za francuski Le Monde.

Toga dana između Rembrandtovog dječaka i dječaka iz Fréjusa rodila se opsesivna veza pa je Patrick sljedećih godina koristio svaku mogućnost da ponovo dođe u Muzej, da ponovo satima gleda sliku, da s dječakom priča, doživljavajući ga, kasnije će razglabati stručnjaci, kao svoje bolje ja ili kao svog brata kojeg nikad nije imao. Svaki povratak kući, u istu onu nesretnu obitelj, bio je sve teži, a glas u glavi Patricka Vialaneixa sve je češće i sve glasnije govorio: Mora biti moj!

Od tada pa do 1999. prošlo je 17 godina, dječak je rastao, postao ne baš uspješan majstor za održavanje i popravak alarmnih uređaja, ostajući jednako osamljen, jednako opsjednut slikom iz muzeja.

Ono što se nije promijenilo bio je Rembrandtov dječak i njegov balon od sapunice, tako omiljen motiv majstora svoga doba koji simbolizira prolaznost i krhkost mladosti i života kao takvog. Nije se promijenio ni glas u glavi mladića iz Fréjusa koji je počeo maštati o krađi slike, a iz maštarija se uskoro rodio i plan.

Sad već odrastao čovjek na pragu svoga 29. rođendana prionuo je u istraživanje sigurnosnih protokola Muzeja lijepih umjetnosti, u proučavanje alarmnih shema, shvatio da za krađu, prije negoli se oglasi zvono za uzbunu ima samo dvije sekunde, proučio je broj redara i režim ulazaka i izlazaka, otkrio veliki ormar u blizini mjesta na kojem je visila slika... I odlučio.

Večer prije Dana Bastille, koje Francuzi obilježavaju svake godine 14. srpnja u čast početka Francuske građanske revolucije, diljem zemlje se organiziraju fešte s vatrometom, a pažnja svih Francuza okrenuta je put neba u koje oduševljeno bulje, uz zaglušujuću buku vatrometa, ali i vojne parade koja se održala i u Draguignanu.

---

---

Bizarno je, usput rečeno, da je upravo Francuska građanska revolucija ‘zaslužna‘ što se Rembrandtovo platno uopće našlo u tome gradu. Naime, nekoć mali gradić 1790. godine Draguignan je postao prefektura, odnosno administrativni glavni grad departmana Var, tako da su mnoge stvari zaplijenjene od bogataša i plemstva s toga područja upravo tamo revolucionari pohranili, što je u konačnici gradiću dalo impresivnu muzejsku zbirku.

Rembrandtova slika zaplijenjena je 1794. iz Château de Valbelle, srednjovjekovnog dvorca u blizini grada Tourvesa, nekih 80 kilometara zapadno od Draguignana koji je revolucionarna vlada koristila kao bolnicu, a koji je i danas u ruševinama. Rembrandtov ‘Dječak‘ bio je samo jedna od mnogih dragocjenosti koje su revni revolucionari naprosto oteli od bogataša toga vremena i toga kraja.

Patrick sigurno nije mislio na revoluciju, on je bio odlučan da, dovezavši se toga popodneva u blizinu Muzeja gdje je prije gužve parkirao automobil, ukrade sliku. Ušao je u Muzej, kupio ulaznicu i, sačekavši da se broj posjetitelja smanji te da u dvorani s Rembrandtovim ‘Dječakom‘ ne ostane više nitko osim njega, ušao u ormar, pokušao se ugurati na srednju policu, no ona je pod teretom njegova tijela pala pa je on pet sljedećih sati ‘skvrčen kao fetus‘ proveo u prašnjavom plakaru u kojem je disao zahvaljujući samo jednoj rupi od crvotočine.

Ostao je tako sve dok nije čuo i zadnjeg čuvara kako, pjevajući Marseljezu, maršira niza stepenice i dok Muzej nije ostao zatvoren i prazan. U tome neudobnom skrovištu ostao je sve dok nije čuo paljbu vatrometa kad je hitro izišao iz ormara, znajući da mu detektor pokreta ne ostavlja puno vremena, skinuo brzo sliku sa zida, te se, dok je gomila na ulici veselo slavila blagdan pa nije ni čula alarm, domogao svoga automobila.

U njemu je sliku zamotao folijom i dekom, upalio motor te, mimoilazeći se s policijskim vozilima koji su se probijali kroz gužvu, nestao u noći, drhteći od sreće. U sigurnosti svoga stana, slušajući srce kako mu bjesomučno tuče, postavio je sliku na stalak i, u stanju potpune euforije, zračeći uzbuđenjem, polaroid aparatom snimio fotografiju koju bismo danas nazvali selfi s Rembrandovim dječakom, svojom tajnom opsesijom.

Uz ‘Dječaka sa balonom od sapunice‘ Patrickov je život krenuo dobrim smjerom, kao da mu je slika donijela sreću pa je samo tri mjeseca kasnije upoznao Christelle, koja će uskoro postati njegova žena i majka njegovog sina. Međutim, tajnu Rembrandtovog platna nije povjerio ni njoj ni sinu nego je sliku skrivao na svim mogućim i nemogućim mjestima u kući, najčešće u sobi koju je nazivao ‘radna‘ gdje je imao i ležaj i kamo obitelj nije zalazila.

---

---

Uskoro je postao ne samo čuvar nego i talac ‘Dječaka s balonom od sapunice‘, uloga izmaštanog brata Rembrandtovog dječaka davno je ustupila mjesto očinskoj brizi. Platno je doista bilo u opasnosti, ne samo od eventualne znatiželje njegove obitelji, nego i od termita, vlage, čak i od lopova. Iz razloga koje gospođa Christelle nije mogla naslutiti, svako malo su se selili, a dan kad su lopovi provalili u njihovu kuću, zacijelo je bio dan kojeg je Patrick jedva preživio. Provalnici su, međutim, odnijeli samo glazbenu liniju i nešto nakita, a pod ležajem ‘radne sobe‘ ležalo je blago od oko četiri milijuna eura koje nisu niti primijetili.

Život s tajnom, s Rembrandtovom slikom, postao je iscrpljujući i, 15 godina nakon krađe, donosio Patricku više muke nego radosti.

Što da napravi? Kako da se riješi slike? Upitao je konačno za savjet jednog povjerljivog prijatelja koji mu je, nakon početnog i razumljivog šoka, savjetovao da sliku proda čovjeku kojeg mu je predstavio kao agenta osiguranja koji, kao, ima dozvolu da u ime Muzeja lijepih umjetnosti iz Draguignana otkupi platno i kojeg je Patrick primio u svojoj kući dok su mu žena i sin bili odsutni.

Navodni agent, a zapravo kriminalac i varalica, ispisao mu je ček na 40 tisuća eura, uzeo sliku i otišao. ‘Ostao sam prazan‘, kazat će kasnije Patrick. ‘Bilo mi je lakše, ali strašno‘.

No lažni agent imao je drugi plan pa je s nekim tipom ugovorio prodaju Rembrandtovog djela u hotelu u Nici za neusporedivo veći iznos. Međutim, do policije je nekako došao glas da se ‘neka Rembrandova slika pojavila na tržištu‘ i da se može očekivati prodaja. Kako su i lažni agent i njegov kupac otprije bili poznati policiji, nije bilo previše teško locirati mjesto kupoprodaje, gdje su službenici Središnjeg ureda za suzbijanje trgovine kulturnim dobrima obavili relativno lak posao.

Sutradan su sve francuske novine objavile spektakularan pronalazak ‘Dječaka s balonom od sapunice‘, koji je nestao prije više od 15 godina, bez navođenja detalja. No bitan detalj, o kojem Patrick nije imao pojma bio je – zastara. Krađa slike već je bila pala u zastaru, a Patrick, ne želeći da bilo tko odgovara za krađu umjesto njega, spremio je torbu, stavio u nju četkicu za zube i sve što je mislio da smije ponijeti u zatvor te u pratnji svog odvjetnika došao na policiju, niti ne unovčivši ček na 40 tisuća eura.

‘Ja sam 1999. ukrao Rembrandtovu sliku u muzeju u Draguignanu‘, kazao je zapanjenim policajcima koji mu isprva uopće nisu povjerovali, a on sam nije mogao povjerovati da nije ekspresno strpan u ćeliju. Bilo je to 19. ožujka 2014. I on i dva trgovca umjetninama optuženi su za udruživanje u kriminalnu skupinu radi nezakonite trgovine kulturnim dobrom i pušteni da se brane sa slobode.

Patrick, međutim, nije dočekao suđenje – umro je ‘iz čista mira‘ 21. siječnja 2016. ne napunivši niti 46 godina, nesvjesan da će se i danas, 25 godina nakon krađe, smatrati jednim od najneobičnijih kradljivaca umjetnina svih vremena.

I da, još nešto... Autentičnost ‘Dječaka s balonom od sapunice‘ nije stopostotno potvrđena pa se vodi kao ‘djelo koje se pripisuje Rembrandtu‘. Naime, postoje naznake da je sliku napravio ili francuski slikar Jean-Baptiste Santerre ili njegov sunarodnjak Alexis Grimou koji jesu bili pod Rembrandtovim utjecajem, ali... Ali ni jedan ni drugi - nisu Rembrandt.

Izme\u0111u Rembrandtovog dje\u010daka i dje\u010daka iz Fr\u00e9jusa rodila se opsesivna veza<\/p>","

Autenti\u010dnost \u2018Dje\u010daka s balonom od sapunice\u2018 nije stopostotno potvr\u0111ena pa se vodi kao \u2018djelo koje se pripisuje Rembrandtu\u2018<\/p>","

Između Rembrandtovog dječaka i dječaka iz Fréjusa rodila se opsesivna veza

[popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/04/30/27015820.jpg [title] =>

Između Rembrandtovog dječaka i dječaka iz Fréjusa rodila se opsesivna veza

Valery Hache/Afp ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/04/30/27015805.jpg [title] =>

Autentičnost ‘Dječaka s balonom od sapunice‘ nije stopostotno potvrđena pa se vodi kao ‘djelo koje se pripisuje Rembrandtu‘

Bebert Bruno/Sipa Press/Profimedia ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/04/30/27015803.jpg [title] =>

Ušao je u Muzej, kupio ulaznicu i, sačekavši da ostane sam u dvorani s Rembrandtovim ‘Dječakom‘, ušao u ormar...

Pascal Guyot/Afp ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}