StoryEditorOCM
Dalmacijapizzaškandal

Mario Vuksan: Ne dam svoju općinu. Ni svoju fotelju!

Piše PSD.
27. studenog 2015. - 00:52
Prvi ljudi većine gradova i općina koji ne bi samostalno opstali kao jedinice lokalne samouprave jednostavno su se naježili na samu ideju Mosta da broj stanovnika bude prvi uvjet za formiranje jedinice lokalne samouprave.

I to bez obzira na to što je svatko normalan u Hrvatskoj svjestan "preorganiziranosti" države koja tavori pod teretom javnih i privatnih dugova, a koja se tvrdokorno, isključivo zbog potreba dnevne politike, odnosno dviju najsnažnijih stranaka, drži zakona po kojem svaka vukojebina u Hrvatskoj može proglasiti vlastitu općinu, ako se tako dogovori društvo u onoj jedinoj seoskoj krčmi između dviju partija briškule.

Kritike s terena

Nadalje, i bez obzira na to što je prijedlog o smanjenju broja općina samo jedan od niza reformi koje Most u paketu predlaže, a kojima je cilj ograničavanje demokratskog luksuza u kojem godinama živimo. Vrijeme tek treba pokazati jesu li svi Mostovi toliko ispravni, spasonosni, uostalom i provedivi, ali je vrijeme već pokazalo kako je postojeći sistem upravljanja i samoupravljanja prepun nelogičnosti, ali i pijane rastrošnosti.

Neki od načelnika i gradonačelnika općina i gradova u Zadarskoj županiji, koja ima 34 JLS (pa zar nije sam taj broj od prve u najmanju ruku neobičan), nedavno su se maksimalno kritično izjasnili o Mostovu prijedlogu.

Nazvali su ga nebuloznim i glupim, a predlagače neznalicama. Doduše, progovorili su šefovi općina koji imaju koliko - toliko dostatan lokalni proračun, pa je princip samodostatnosti njihov prvi, ako ne i jedini argument.

Načelnike općina koje ne mogu skrpati proračun i koje su iz raznoraznih razloga, u blokadi zbog dugova, nitko ništa ne pita, a ni njima se baš ne govori o ovim temama jer sve što bi rekli bilo bi pogrešno.

Recimo da u našoj priči i nisu važni. Važne su dvije druge stvari. Prva je ta što kritičari Mostova prijedloga, naravno, ne samo u Zadarskoj županiji, nego u čitavoj Hrvatskoj, u većini zavaljeni u fine načelničke kožne fotelje, barataju s lažnom tezom o ukidanju svih općina koje ne zadovoljvaju kriterij brojnosti stanovnika.

Varijanta spajanja dviju općina u jednu veću i brojniju jednostavno ne igra – ne samo da je u nas susjed susjedu vuk već takvo nešto ima i bolniju varijantu.

Od dva ili tri funkcionera, njihovih tajnica, njegovih službenih auta i njegovih privatiziranih općinskih službi (oni, lokalni mali bogovi, su ih ionako sve pozapošljavali) ostao bi samo jedan s reduciranom "dodatnom opremom". Zato oni i jesu toliko protiv, ali baš zato Most i predlaže reforme.

Pregovori s figom u džepu

Još je gore da je sebični princip samodovoljnosti čisti i bolni dokaz deficita razuma, ali i deficita nacionalne svijesti i nacionalnog jedinstva. Da, volim Hrvatsku, ali samo u svojoj općini, pa ma koliko to koštalo.

Otpor prema ovoj predloženoj promjeni samo opravdava sumnju da do ključnih reformi u ovoj državi ne može doći jednostavno0 zato što za reforme nema dovoljno političke volje ni ne terenu, a kamoli u vrhovima glavnih stranaka kojima su promjene tek parola i tema za ćaskanje s Petrovom i društvom dok je figa duboko u džepu.

Jer, onaj tko konačno i pristane na Mostove zahtjeve i prijedloge možda postane premijer, ali mu i prijeti opasnost da ostane bez dijela stranačke baze kako one u malim ravnokotarskim općinicama tako i one u zagrebačkim državnim agencijama.

mario vuksan

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. travanj 2024 13:42