Zovu ga Mozartom među vinarima zadarskog kraja koji su zadnjih 15-tak godina izazvali pravu vinsku revoluciju i od praktičkih nikakvog vinarstva od prije nekoliko desetljeća, došli do etiketa koje osvajaju i naprestižnije nagrade. On je Božo Bačić iz Podgrađa kod Benkovca, a vina koja proizvodi na svom OPG-u toliko su dobra da ostavljaju bez teksta i vinsku publiku i stručne ocjenjivače na natjecanjima.
Prošle je godine Božo dobro upamtio 2. svibnja. Toga dana zamračilo se nebo i navuklo krupu koja je u nekoliko minuta stukla i "obrala" 80 posto grožđa. Ali od onih preostalih 20 posto, Božo Bačić je uspio napraviti vino koje je na nedavnoj smotri vinara sjeverne Dalmacije u Stankovcima osvojilo – šampionsku titulu.
Skromnog, a opet vrhunskog vinara, posjetili smo na njegovu imanju u Podgrađu.
- Moja vinarska priča krenula je 2007. godine, tada sam zasadio značjanije količine vinove loze, a dvije godine prije toga trajale su pripreme terena jer se radi o kršu kojega smo meljavom doveli u stanje plodnosti za trsove – kaže Bačić koji se do tada bavio povrtlarstvom, a jedno vrijeme bio je i autoprijevoznik. U povrtlarstvu nisu imali mogućnosti za širenje zbog sezonskog karaktera proizvodnje, pa se vinarstvo pokazalo idealnim zbog cjelogodišnje proizvodnje i prodaje.
- Vinogradarstvom se bavimo čitav život i mi i naši stari. Uvijek je to bilo za svoje kućne potrebe, ali ono što smo trebali naučiti bila je proizvodnja u većem obliku, za tržište. Učili smo kroz rad i spojilo se jedno s drugim. Bilo je i poticaja grada Benkovca u subvencioniranju sadnog materijala, a pripreme terena smo praktično sami odradili. Zasadili smo ukupno 70 tisuća panja, od toga 27 tisuća syraha, 23 tisuće cabernet sauvignona i 20 tisuća sadnica merlota. U vinogradima radimo supruga, kćerka i ja, posla ima kroz čitavu godinu jer se radi o većoj površini. Kad smo krenuli, sve je to bilo u povojima. Oslanjali smo se dijelom na struku, ali radilo se o kršnom terenu, vinogradima u kamenu, tako da je svima to bio novitet i morali smo učiti i ispravljati greške u hodu – kaže nam Bačić.
Danas proizvodi sortna vina. Ipak, sve ovisi o godini, ukoliko nema dovoljno kapaciteta za jednu sortu onda pribjegava kupažama. Osvojio je do sada pregršt nagrada i svaka je sama po sebi značajna jer se preko njih malo po malo otvarao put prema tržištu i kupcima. A to je zapravo i najteži dio posla – kako prodati vina.
- Mi nemamo stogodišnje tradicije u vinarstvu kao u sjevernim dijelovima Hrvatske, sve je to kod nas bilo u povojima tako da smo zapravo morali krenuti od nule. U Zadarskoj županiji postojale su velike vinarije Benkovac, Šibenik i Maraska Zadar koje su sve tržne viškove otkupljivale. Privatnog buteljiranog vina nije ni bilo za tržište, tek se koncem 2000.-tih godina počelo s kvalitetnim vinima iz zadarskog kraja, objašnjava Bačić.
- S nagradama se vina brže pročuju. Bum s vinima kojega smo u Zadarskoj županiji napravili zadnjih desetak godina pročuo se i izvan našeg područja i više nismo anonimni. Pri tom mislim na crna vina kojima smo napravili iskorak, s bijelim vinima moramo još raditi. Nama je tradicija bila žutina koju više nitko ne proizvodi, osim možda za svoje potrebe, dodaje.
Svoja vina Bačić najviše prodaje na kućnom pragu, ali prodaje i dosta grožđa jer nema dovoljne kapacitete podruma za sve količine grožđa preraditi. Godišnje uspije proizvesti 20-tak tisuća litara u normalnoj produkciji, po cijenam koje se kreću od 40 do 50 kuna po butelji 0,7 litre. Nešto je prodavao i restoranima, što je od prošle godine značajno stalo zbog situacije s koronavirusom. Na to se nadovezalo i spomenuto nevrijeme koje je lani poharalo upravo dio benkovačkog područja gdje su Bačićevi vinogradi, pa je uspio spasiti tek 20 posto uroda. Pa ipak, uspio je i od toga napraviti šampionsko vino.
- Bio je to jako mali prinos, nešto kasnija berba i odmah se pokazalo da je ono što je prerađeno vrhunsko. Izgubilo se na količini, ali se dobilo na kvaliteti. Svaka je godina neizvjesna i ne možete predvidjeti kakva će biti do kraja. Može krenuti dobro, a završiti loše. To je tako u vinogradarstvu – ističe Bačić.
Ono što je do sada primjetio je da naše tržište traži srednja vina, ne čak visokokvalitetna, jer je platežna moć ljudi takva da se ne gleda ekstrakvalitet, već je važnije da cijena bude prihvatljivija. Zbog toga Bačićeve spašava prodaja grožđa jer na taj način dobivaju brže novac za pokrivanje tekuće proiuzvodnje. Da samo prodaje vino, bio bi u problemu jer se ne može prodati odmah, mada odležavanjem dobiva na kvaliteti.
- Ništa preko noći ne dolazi. Treba ulagati, stvarati i mučiti se, da bi se uspjelo. Mi smo tako navikli i ništa nam nije strano niti teško. Bez puno rada nema ništa, ali tada dolaze i rezultati i priznanja. Mora sam proizvod govoriti o sebi. Ako imate vrhunsko grožđe, imat ćete i vrhunsko vino. To vam je čitava filozofija naših vina – zaključuje "vinarski Mozart" iz Ravnih kotara.