Marijan Gubina iz Vukovara imao je deset godina kada je 1991. zatočen u logoru. Dobio je nebrojeno udaraca, ne zna koliko je puta bio u nesvijesti, a onda su mu dali posao. Točnije, postao je rob čiji je zadatak bio uređivanje dvorišta, sakupljanje smeća, no vrlo skoro su “smeće” postala ljudska tijela.
– Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvučem. Kako sam uopće kao dječak mogao vući trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojučerašnjih susjeda…
Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je knjig...
– Masakrirali bi ih na dvorištu, a onda bi mi kazali da ih odvučem. Kako sam uopće kao dječak mogao vući trupla, ruke su mi se utapale u krvi mojih dojučerašnjih susjeda…
Plakao sam, boljelo me tijelo od udaraca, kako da vam objasnim da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je njih bilo lakše nositi na hrpu – kazivao nam je 31-godišnji Marijan Gubina, koji je u srpskim koncentracijskim logorima kao desetogodišnjak proveo 260 dana. Puno kasnije napisao je knjig...