U romanu "Nepodnošljiva lakoća postojanja" Kundera priča o Sabini koja bježi iz komunističke Čehoslovačke na slobodni Zapad.
Tamo je dočekuju kao heroinu antikomunizma. No Sabina to ne prihvaća, govoreći: "Ja nisam protiv komunizma, ja sam protiv kiča!"
Kič je, uz zaborav, bio opsesivna Kunderina tema. Njegova kritika kulture i politike zapravo je kritika kiča. Da bi definirao kič, Kundera poseže za jednom kršćanskom herezom koja se zvala doketizam. Doketisti su vjerovali da Krist nije imao pravo tijelo već nekakvo duhovno, budući da im je bilo neprihvatljivo da bi Isus mogao ići na toalet kao svako normalno živo biće. Iz ove hereze Kundera definira kič kao svaki pokušaj da se iz cjeline života isključi sranje, drek. To su njegove riječi.
Kada Sabina kaže da "nij...