Seks je precijenjen, matere mi moje. Zato što ga ima svuda. I to preko nekoliko. Jer, kaže moderno doba, ako ne hebeš, ti si zapravo već mrtav, samo ti to još niko nije reko. Da sam muško, rekla bi vam: popeo mi se navrh moga kua. Ali ga nemam. Barem ne pravog. O metaforičkom bi se dalo pričat. Idem kupit žvaku na trafici, gledi me s neke naslovnice tamnoputi hebač rumene kadulje i njegov kua. Smotan ko kabel i odložen sa strane jer cijeli nije mogao stati u kadar. A znate ono kad u busu čujete neku glazbenu poskočicu pa je se ne možete riješiti cijeli dan jer vam neprestano svira u uhu ko pokvarena ploča? Tako i ovu sliku doživljavam kao poskočicu. Točnije, kao poskoka. Otvoriš neki program na telki, dvoje se fata i dašće. Ne znaš je li muško-muško, žensko-muško, žensko-žensko, kučak-mačak, žirafa-stonoga... Nejasno naslućujem nečiji šupak u pokretu, ali ti nisam sigurna u to.Ponekad mi se dogodi da sam totalno u svom filmu (bez pornografije!) i uopće ne senjavam što se događa oko mene. Bitno je da telka radi punom parom. Štojaznam, gulim patate i kontam što ću im za sutra skuhat da me ne zahebavaju svaki dan s hebenim objedom. Ulijeće moj muž blijed i zabrinut pa kaže: Hebote, čuje se do dna ulice kako se ovi u tebe hebavaju sve u 16. Ja mislio da te neko konačno duši. A ti guliš patate. Fakat, kažem ja, malo sam gledala dok su se tek vagiđali, a poslije su mi dofizdili pa sam se uhitila posla. Nisam ti ni primijetila da su prebacili u petu. A to što su stenjali, mislila sam da one tuke igraju tenis. Eto nam i najnovije fore za potenciju, za ove što bi još hebavali, ali im ništa ne skače. Imaju mantenjotu od 18, a oni imaju 81. Obrnuta vršnjakinja! I odluči popit neki novi otrov za dizanje... samopuzdanja.Zove se azijska šljiva, ili tako nekako, a ide u kompletu s uzvikom „Ne pada“. Kao, ne pada daleko od stabla. Bogami, ne pada ni blizu stabla. Reko bi čovjek po onom liku na bočici da mu ne pada nikad. I zamisli bapca od nježnih osamdesetak, s jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane, kako misli da je on onaj tamnoputi s bočice kojemu šljiva, a bogami ni banana, nikad i nigdje ne pada. Što ja mislim o tome? Mislim da sve treba odradit u svoje vrijeme i da su osamdesete idealne za sjedat na kauču sa ženom i gledat neki romantični film dok dentjeru kišaš u čaši na komončinu. I čekat da ti ovo mlađarije donese novi paket pelena za ispišavanje. A ako se sjete, da ti usput kupe i trubu za uši jer više ne čuješ ni kua. Oslijepio si već odavno i tražiš vlastitu cijev za pišanje predugo pa si uglavnom cijeli ispišan. A ni kikaru ne moš više držat u ruci jer ti se tresu ruke pa piješ kafu na čuču. Tako se krug života zatvorio. Zašto nam onda mediji naturaju hebačinu do posljednjeg daha? Da bi prodali tabletu više i povećali statistiku preranih smrti „od srca“ u nekom gradu? Imam pedeset i kusur i nisam ti više za neku tešku fizikalu. Dobrim seksom proglašavam ćevape u Želja u Sarajevu, sa svih deset u porciji imala sam jako dobar odnos. Jer kad dođeš u neke godine, ostane ti još samo dobar ćevap. A imaš i izbor. Moš ga stavit đe hoćeš.Maja