Na Međunarodnom sudu za ratne zločine upisano je nula – nula. Hrvatska ekipa pravnika na čelu s agilnim ministrom Orsatom Miljenićem briljirala je, no za dlaku nije pobijedila. Zero a zero, igra manjifika. Unatoč inicijativi i našoj prednosti društvo međunarodnih sudaca zaključilo je da kapitalnog grijeha od srpske strane nije bilo, a ni od hrvatske. Uvijek ti suci.To neriješeno dođe, nekako, pod očekivano, kaže statistika. "Nula nula" još se vuče iz onoga rata od 1941. do 1945., a bilo je i nekih još ranijih situacija koje su ostale neodlučene. Ako je suditi po tradiciji nula – nula se morala dogoditi. Ovoga puta za dlaku. Kad rezimiramo, bilo je puno pokušaja, ali Srbija unatoč intenzivnu trudu i višegodišnjim naporima nije ispunila sve potrebne uvjete da postigne genocid nad Hrvatima – zaključio je sudački stol. Fali im statistika.Takozvana međunarodna zajednica, zapravo Ujedinjeni narodi još davno su pripremili okvir koji će 2015. godine dovesti do remija. Kad su prije više od dvadeset i jednu godinu, daleke 1993. godine, osnovali Međunarodni sud za ratne ratne zločine na području bivše Jugoslavije postavljena su pravila. Iako je nekima drugi dio naziva, onaj „na području bivše Jugoslavije“, bio krajnje sumnjiv, glavni politički i pravni taktičari Hrvatske bili su uvjereni da je veliki u demokraciji ujedinjeni svijet pripremio zamku tadašnjoj Jugoslaviji, a zapravo Srbiji i da je spreman suditi ekskluzivno samo njima zbog zločina u Hrvatskoj. Pokazalo se i to vrlo brzo da neće biti tako jednostavno, nego će se sve zbrajati, sistematizirati i raspoređivati na Tribunalu u Haagu. Do kraja drugog tisućljeća ustanovili su i nacionalni omjer svojih klijenata. Otprilike, nećemo sad u decimalu, ali na deset Srba, u krugu se našlo tri Hrvata i jedan Bošnjak. Deset, tri, jedan bio je omjer optuženih koji će potrajati sve do kraja mandata tog suda. Srbija je sud ignorirala, sve dok je bilo Miloševića, Hrvatska je potpisala da će vrijedno surađivati, a zapravo i jest i nije, osim kad se radilo o optuženim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, dok je Bosna svoje Bošnjake isporučivala na prvi mig, bez imalo čekanja. Tako je to trajalo i trajalo i razvodnjavalo se dok na kraju nije došlo do toga da na nekoliko listova prigodnih riječi presude, koje sad svako tumači kako mu se sviđa i u skladu s dnevnopolitičkim potrebama. međusobne tužbe Hrvatske i Srbije budu odbačene.U međuvremenu, Hrvatska je pomilovana jednim značajnim znakom dobre volje, oslobađajućom presudom za Antu Gotovinu i Mladena Markača, što će pravno potvrditi da je Oluja bila legitimna vojna akcija jedne suverene države. I to je to.Sad kad su stvari formalno pravno posložene, treba se ponadati postupnom smirivanju. Granice su definirane, većih problema nema, nema se više što rješavati. Može se jedino surađivati. Tu bi sad dobro sjela ona stara kineska: Sa susjedom treba biti u dobrim odnosima, što prije to bolje. Nije utjeha obiteljima poginulih, ali...U skladu s retorikom izborne godine ministar Orsat Miljenić najavio je da ima još aduta u rukavu. Ako ne ide ekipno neprijatelja se može slamati jednog po jednog. Rekao je da će utužiti vodstvo takozvane Jugoslovenske narodne armije, jer u Srbiji uopće nisu suđeni. Sve one koji dosad nisu umrli, osuđeni, ili pak oslobođeni u Haagu. Nakon pregleda dokumentacije Haaškog tribunala i pregleda čitulja u Politici napravit će listu za utuženje koju će poslati u Beograd. Bit će to uvjet za pristupanje Europskoj uniji. Ratnim jezikom rečeno, prava zasjeda na bivšoj autocesti Bratstva i jedinstva kad Srbi organizovano krenu put Bruxellesa. No pasaran. O revoar Brukseles.Ništa od toga. Davno planirani remi potpisan je na višoj instanci.Antun Masle