Matere mi moje, ja stvarno ne mogu vjerovat da neko gleda one babe gatare na telki u tri ure po ponoći. Ne to što je riječ o sitnoj uri, nego što se to uopće prikazuje. Je li vi stvarno vjerujete što vam kaže neka očerupana kokoš blajhane plave kose s crnim izrastom nasred glave?Čovječe, ona bi prvo sebi trebala predvidjeti jedno 3 ure u frizera. A onda jedno 5 godina obrazovanja i jezičnih vježba. Ja bi morala bit totalno napušena da joj povjerujem kako me gleda neki nabrijani tip crne ričane kose i vatrena pogleda. Ma, ne bi joj ni oraj iz ruke uzela, a kamoli je zvala, štojaznam, hoću li sutra imat za spenzu. Prvo, to mi ne treba ona reć, znam da neću, a drugo, kako moš vjerovat u to? Ma, nekad i pogode- kažu mi ovi lakovjerni. Da, ko ćorava kokoš. I ona ga nekad kljucne. Ma, sve je to igra –kažu mi ovi naivni. Da, ali baba na tome mlati lovu. I još ti se poslije smije. Trajlabe, trajlabe. Refko i Čombe bacaju bombe. Eto, to ti ja o tome mislim.Refko gata iz meze. Ako je sudžuka na vrhu, sutra ćeš nešto masno platit. Oni iz Top-liste nadrealista gataju iz bačenih pantarula. Ako te pogodi u glavu, sutra ćeš u doktora na operaciju mozga. Što smo dublje u krizi, ljudi više vjeruju u babe gatare. Valjda očekuju čudo, što li. To su očekivali i od vlasti. Ali oni nisu babe gatare. Točnije, nisu gatare.Jeste li znali da neki ljudi znaju gatat iz šupka?¬ Cijela sudbina u jednom šupku. Rastvori ga i kaže: »Po mirisu bi čovjek rekao da se ne pereš baš često. Past će ti cigla na glavu kad budeš prolazio pored krčme Pod ciglom. Glava će ti se raspast, a cigla će ostat čitava. Zli ti jezici mlate o tvom šupku. Da ti škripi kad hodaš. Ko nekome npr. guma od cipela“.U moja romantična vremena, kad sam još vjerovala da su ljudi-ljudi, a ne vrhunski šeronje, voljela sam da mi gataju iz kafe. Točnije, iz fundača na dnu kikare. U par navrata mi je bilo „Vidim ti kua“. Zgrabim kikaru – i stvarno – maestralni primjerak muške zvijeri. Site bi se ismijale, ali je sjeme nade posijano. Kad ono – kua. Defakto, pogodila mi je. Nisam baš nešto poljoprivredni tip pa mi nisu gatali iz kukuruza, a bogami, ni iz graha, ali iz dlana jesu. I uvijek isto: „Čovječe, tebi ova crta ne ide normalno ko u drugih ljudi, nego nekako... trese“.Dolazi tip gatari i ona mu gata u dlan: "Mmmm, stoji vam neki put". "Da, neki put mi stoji, a neki put ne"- kaže on. Kad si mlad, onda te nekako više zanima ljubav. Dobro, ne baš čista ljubav ko u naše vrijeme (Kako mu stoje rebe na guzici?). Sad gataru udave podrobnim podacima. Je li Hrvat? Je li katolik? Ima li poso? Ima li stan? I najvažnije – kolika mu je kita?U ovim godinama i s ovim iskustvom samo me zanima lova. Tako da mi je najbolja gatara službenica u računovodstvu („Nešto će vam leć na račun!“). Nekad me gatanje barem zabavljalo. Otprilike, ko obećanja političara pred izbore. Sad sam u totalnom čudu od ovih što u to vjeruju. E, da mi je njihov mozak pa da se malo odmorim. Pokušajte me zamislit s turbanom na glavi ko Rustem-pašu. Gledam u staklenu kuglu, bestimam na nekom čudnom jeziku i kažem: Vidim nas kako koračamo po rubu. Jedna noga već nam je u grobu, a druga na kori od banane. Ali, nas ne brine provalija, nego koji je majmun bacio koru od banane. Tako je to uvijek. Od smeća ne vidimo Grabovicu.Maja