Sport Vodeni sportovi

Život s invaliditetom

Plivanje bez granica za dva splitska diva: U vodi smo isti, ili treniraš ili ne!

Život s invaliditetom

Iziđite vani i živite! Sve možete kao i zdravi ljudi. Pa vidite nas dvojicu, dišemo život punim plućima. I medalje osvajamo, iako smo invalidi. Želimo biti na korist društvu, a ne na teret – ovo je poruka u jednom dahu, koju su nam izrekla dvojica splitskih sportaša, kojih veže isti sport – plivanje, ali nažalost i ista bolest – arthrogryposis.

To je, laički kazano, bolest zglobova, bolest s kojoj se od rođenja bore i Dino Sinovčić i Ante Rađa. Prvi 25-godišnjak je vezan za kolica, a drugi tri godine mladi 22-godišnji Ante kreće se na štakama. A naš posjet splitskom bazenu Poljud, na treningu dvojca, inače članova Plivačkog kluba Cipal, imao je dva razloga – prvi velika obljetnica “Športskog saveza invalida grada Splita” koji slavi 50 godina uspješnog rada, a druga brončana medalja koju je Ante netom isplivao na Svjetskom prvenstvu osoba s invaliditetom u Mexico Cityju. U onom istom bazenu “Gustavo Diaz Ordaz” gdje je Splićanka Đurđica Bjedov prije punih 49 godina osvojila dvije olimpijske medalje.

Bazen je isti kao i tih godina, apsolutno nije obnavljan, pa možemo reći za naše uvjete rada kako su odlični – s osmijehom nas je u priču o novom uspjehu uveo Slobodan Glavčić, trener plivača Cipla, ali i hrvatski plivački izbornik čiji su se puleni opet popeli na pobjedničko postolje i to u konkurenciji para-plivača iz 65 zemalja.

Kolajna brončanog sjaja za leđni stil sada je oko Antinog vrata, čovjeka koji od sedme godine života trenira plivanje, a minulih šest godina je i u paraolimpijskom programu, no premda je imao normu za paraolimpijske igre 2016. u Riu, pravilo da možemo imati samo dva državna predstavnika u bazenu, Antu su ostavili doma. Najava uzlazne putanje – On je talentiran i skroman, a ova bronca iz Mexica najava je njegove uzlazne putanje u plivačkom sportu – dodaje tajnik PK Cipal Miro Renić, koji se uz predsjednika Roberta Zidara brine za oko 40 plivača, svih uzrasta i svih stupnjeva invaliditeta. Bez obzira na sve probleme.

– Počeli smo kao sekcija PK Mornara, radili obuke neplivača-invalida, od najmanjih do najstarijih pa smo narasli na klub 2006. godine. Klub koji sada ima dva reprezentativca – Dina i Antu, te izbornika Slobodana.

Treći CRO-plivač je Kristijan Vincetić iz Zagreba, a ovaj tercet čeka u ljeto nastup na Europskom prvenstvu u Dublinu, u Irskoj, pa 2019. godine i Svjetsko prvenstvo u Maleziji.

– Putujemo po svijetu dosta. Od kada sam u plivanju obišao sam sve osim Australije i Japana. I to je u planu, jer su 2020. Olimpijske igre u Tokiu – dodaje nam i Dino, te iznosi - Iziđite vani i živite! Sve možete kao i zdravi ljudi. Pa vidite nas dvojicu, dišemo život punim plućima. I medalje osvajamo, iako smo invalidi. Želimo biti na korist društvu, a ne na teret – ovo je poruka u jednom dahu, koju su nam izrekla dvojica splitskih sportaša, kojih veže isti sport – plivanje, ali nažalost i ista bolest – arthrogryposis. i ritam treninga:

– Dva puta dnevno, ujutro dva sata bazena, popodne dva sata bazena što rezultira s deset preplivanih kilometara dnevno. Uz trening u teretani te obvezne masaže i fizioterapije. I sva ta požrtvovnost je donijela i rezultate za leđni stil, broncu s EP 2009. na Islandu, peto mjesto na Paraolimpijskim igrama u Riu 2016., srebrno na Svjetskim igrama u Dubaiu, 2015. na Svjetskim igrama dva srebra u leđnom i slobodnom stilu na 100 metara, pa 2016. na Univerzijadi čak pet zlatnih medalja. To su plivački rezultati mladića koji je počeo sa stolnim tenisom, a sada je punih 17 godina njegov život vezan za bazen. Svaki dan osim vikenda on je u ritmu dva vodena treninga dnevno.

Kako?

– To što sam vezan za kolica meni nije smetnja. Moji roditelji Vera i Zoran zaslužni su za sve. Vozili su me u školu, na treninge, a podrška mi je i starija sestra Ela. Kada sam položio vozački, od 18 godine sam samostalan. Završio sam srednju ekonomsku školu, upisao ekonomski faks, no od njega sam odustao. Nažalost, pojedini profesori, nisu imali razumijevanja za moje sportske obveze. Iako me je većina podržavala, no kada vam ne omoguće izlaz na ispit, jer ste bili na prvenstvu, što reći na to. Prebacio sam se na Kineziologiju gdje sam na trećoj godini. Preko tjedna plivam, vikendom sam na predavanjima i sutra ću imati diplomu trenera plivanja.

A na naš upit što mu je nadahnuće, što ga pokreće za sve te napore, sada i zdravstvene probleme jer ga bole leđa, Dino je koncizan:

– Mogu sve kao zdrave osobe, nema ograničenja za mene.

Prije mjesec dana osnovali smo i Klub košarkaša invalida Split, ja sam tajnik, predsjednik je Ivan Dabo, najvjerojatnije ćemo termin za trening osigurati u Osnovnoj školi Visoka jer želimo igrati u hrvatskoj ligi gdje je sada osam klubova, pa možda izborimo i odlazak na EP u lipnju 2018. za Diviziju B – pun je planova Dino, kojeg često možete vidjeti i na utakmica Hajduka, KK Splita, ali splitskih vaterpolskih klubova.

A i njega kao i sve sobe sa invaliditetom nervira ako ga okolina gleda sa sažaljenjem,

– Počeo sam plivati sa zdravim osobama, u bazenu, u vodi smo svi isti. Ili treniraš ili ne? Treba samo biti predan, radišan i uspjeh će doći – otkrio nam je tu čarobnu formulu zvana “nadahnuće” Dino, a i Ante, koji još baš i nije naučio na novinarske upite, skromnije odgovara:

– Treba se samo truditi, raditi. Malo mi je teže obuvati cipele, no sa štakama sam mobilan. Od sedme godine života one su postale sastavni dio mene. A kada sam položio i mogu sam voziti, tko sretniji od mene. Kaže Ante kako je plivanje dosadan sport, no bitan za zdravlje, pa ona dva treninga u bazenu, plus teretana, terapija, masaža se izdrži te naravno stižu i rezultati.

– Malo sada ima problema, otvorila mi se rana na desnoj nozi, dekubitus, a i kila se pojavila, pa treba to sanirati prije novog ciklusa treninga. I malo smršaviti, uvijek Slobodan traži od mene da pazim na kilograme – pojašnjava nam dalje Ante, koji sa trenerom nema probleme,

I kada “zaiskri” zna se tko je glavni – Slobo.

– Radimo profesionalni trening, nema izvlačenja - ja sam invalid, to ovdje ne prolazi – sa osmijehom, ali i s ponosom na svoja dva momka, Dina i Antu, zbori nam trener. Upornost i pozitivan stav dio su životne priče plivačkog dvojca, ali i primjer za nas zdrave koji moramo priznati znamo “grintati” zbog sitnica, dok nam život prolazi...

– Sviram i mandolinu, imam šest godina Glazbene škole Josip Hatzea, nastupao sam u orkestru Santos Dominus, a sada sam fokusiran na plivanje, treba izboriti olimpijski normu. I veliko, veliko hvala mojoj obitelji na podršci, mami Nevenki, ocu Luki, bratu Jakovu i sestri Mariji – dodao nam je Ante, pred kojim je kao i pred Dinom još puno plivačkih kilometara, puno treninga, puno odricanja, ali i uživanja...

A mi ćemo ovaj tekst završiti pozivom tajnika Mira svim osobama sa invaliditetom u Splitu, a radi se o populaciji od 10-11 posto stanovništva:

- Zaplivajte s nama! Samo vam treba dobra volja. Dođite....

Medalje na velikoj sceni

Športski savez invalida grada Splita broji 250 sportaša koji nastupaju na Paraolimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, međunarodnim natjecanjima, kao i nacionalnim prvenstvima. Savez se može ponositi sa izuzetnim uspjehom sportaša, tako možemo izdvojiti:

PARAOLIMPIJSKE IGRE:
Rio de Janeiro, 2016.
STOLNI TENIS
Anđela Mužinić
pojedinačno, četvrtfinale
parovi, srebrna medalja
PLIVANJE
Dino Sinovčić
100 m leđno, 5.mjesto
200 m mješovito, 11.mjesto
400 m slobodno, 12.mjesto
JUDO
Lucija Brešković
do 70kg, 5.mjesto
London, 2012.
STOLNI TENIS
Anđela Mužinić
pojedinačno, natjecanje u skupini
parovi, četvrtfinale
Peking, 2008.
ATLETIKA
Antonia Balek
bacanje kugle, zlatna medalja
bacanje koplja, zlatna medalja
bacanje diska, 10.mjesto

SVJETSKA PRVENSTVA
PLIVANJE
Zlatna medalja
Mladen Blašković, 4x25m mješovito, Saint-Etienne 1970.
Srebrna medalja
Mladen Blašković, 100m prsno, Saint-Etienne 1970.
​Brončana medalja
Ante Rađa, 100m leđno, Mexico City 2017.
Ivica Bartolazzi, 4x50m mješovito, Saint-Etienne 1970.
Nikola Prdelet, 4x50m mješovito, Saint-Etienne 1970.
Mladen Blašković, 4x50m mješovito, Saint-Etienne 1970.
Mladen Blašković, 50m delfin, Saint-Etienne 1970.
Mladen Blašković, 100m leđno, Saint-Etienne 1970.
PARATEKWONDO
Zlatna medalja
Ivan Mikulić, kategorija preko 75kg, Samsun 2015.
Luka Baković, kategorija do 75kg, Moskva 2014.
Srebrna medalja
Ivan Mikulić, kategorija preko 75kg, London 2017.
Ivan Mikulić, kategorija preko 75kg, Moskva 2014.
Brončana medalja
Ivan Mikulić, kategorija do 75kg, Arubi 2012.
STOLNI TENIS
Brončana medalja
Anđela Mužinić, Helena Dretar-Karić, ekipno, kat. 3, Peking 2014.

EUROPSKA PRVENSTVA
PARATEKWONDO
Zlatna medalja
Ivan Mikulić, kategorija preko 75kg, Varšava 2016.
Luka Baković, kategorija do 75kg, Antalya 2014.
Ivan Mikulić, kategorija preko 75kg, Antalya 2014.
Ivan Mikulić, kategorija do 75kg, Moskva 2011.
Srebrna medalja
Ivan Mikulić, kategorija preko 75kg, Bukurešt 2013.
Brončana medalja
Luka Baković, Ivan Mikulić, ekipno, Antalya 2014.
PLIVANJE
Brončana medalja
Dino Sinovčić, 100m leđno, Reykjavik 2009.
STOLNI TENIS
Zlatna medalja
Anđela Mužinić, ekipno, kat. 3, Laško 2017.
Anđela Mužinić, Helena Dretar-Karić, ekipno, kat. 3, Vejle 2015.
Anđela Mužinić, ekipno, kat. 3, Lignano 2013.
Srebrna medalja
Anđela Mužinić, pojedinačno, kat. 3, Laško 2017.
Anđela Mužinić, pojedinačno, kat. 3, Vejle 2015.
Dinko Obilinović, ekipno, kat. 6, Genova 2009.
Brončana medalja
Dinko Obilinović, ekipno, kat. 6, Lignano 2013.
Anđela Mužinić, ekipno, kat. 3, Split 2011.
JUDO
Srebrna medalja
Lucija Brešković, kategorija do 70kg, Walsall 2017.
Brončana medalja
Lucija Brešković, kategorija do 70kg, Odivelas-Lisabon 2015.  

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi