Sport Vodeni sportovi

Nesalomljivi Vukovarac

Kao dijete je ostao bez oca, majke i brata, a danas vesla prema Tokiju

Nesalomljivi Vukovarac

Punih 40 godina trebalo je da se jedan član Hrvatskog veslačkog kluba Vukovar nađe u borbi za medalje na svjetskoj veslačkoj smotri. Nakon Zdravka Anđela u četvercu bez kormilara na juniorskom SP-u u Tampereu 1977, uspjelo je to Mati Brandtu (22) u dvojcu na pariće sa Zadraninom iz zagrebačke Mladosti Lukom Baričevićem, na netom završenom mlađeseniorskom SP-u u bugarskom Plovdivu.

Šesto mjesto na svijetu ostalo je krajnji domet, ali perspektive novog hrvatskog dubla pod trenerskom palicom olimpijca Marka Banovića uistinu su velike.

- Ovako nešto čekao sam godinama, a sada sam pomalo izvan sebe jer shvaćam da je ovo ulaznica u ozbiljno, zapravo elitno veslanje - kaže s neskrivenim oduševljenjem Mato Brandt, trostruki najbolji sportaš grada Vukovara i dvostruki godišnji laureat Vukovarsko-srijemske županije.

Želja mu je ostati u dvojcu s Lukom, pokušati oploditi ovaj uspjeh i na rujanskom EP-u mlađih seniora:

- Mi smo se dogovorili za ostanak u ovoj posadi i da se usmjerimo prema olimpijskoj vizi za Tokio 2020, ali struka će reći svoje. Možda se dogodi i neka druga kombinacija, međutim, cilj ostaje isti - izboriti Tokio.

Za veslački put i uspon Mate Brandta zasigurno je najzaslužniji njegov klupski trener Damir Barišić. Dok je nabrajao Matine rezultate po sezonama, među kojima su i svjetska juniorska B finala i srebra na PH u samcu, za početak je vratio film u 2008. kada je Mato s dvije godine mlađim bratom Haraldom počeo veslati u obnovljenom klubu iz grada-heroja.

- Došli su u klub prije devet godina i odmah me osvojili. Bili su ono, što mi kažemo - debeljuce, ali simpatični i uvijek nasmijani. Vrijedno su radili i ubrzo sam shvatio da je Mato potencijal za veliku domete.

Jeste li pokušali složiti bratski dvojac?

- Naravno. No, nisu odgovarali jedan drugome. Govorili su mi da odlično funkcioniraju u većim posadama - četvercu ili osmercu, ali u dvojcu nikako - s osmijehom govori Barišić.

- I među braćom treba naći kompatibilne, kao što su, recimo, Sinkovići, ali mi nismo imali tu sreću. Harald je trenutačno na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, malo se i udaljio od veslanja, nastupa uglavnom u studentskim posadama, tako da je novi bratski dvojac teško ostvariti. Ali Mato individualno vrijedi, i kao samac, i kao član većih posada.

Ono o čemu trener Barišić nije želio govoriti obiteljska je tragedija, koja prati veslački uspon Mate Brandta. Dok je imao dvije godine njegov je otac, vukovarski branitelj, počinio samoubojstvo. Sa 13 godina Mato je ostao bez starijeg brata, koji je u dobi od 25 godina preminuo od srčanog udara, a dvije godine nakon njega - prevelika tuga slomila je i njegovu majku.

Život bez roditelja, sa starijom sestrom i mlađim bratom natjerao je Matu i na ubrzano sazrijevanje. Danas je apsolvent Više trgovačke škole na vukovarskom Veleučilištu, s ambicijom daljnjeg školovanja. I ono što je za hrvatski sport najvažnije - s ambicijom veslačkog dokazivanja u elitnoj seniorskoj konkurenciji.

Čini se da iz Vukovara put do zvijezda i ne može biti drukčiji od onoga koji je nakon Rija 2016. pojasnio Matin uzor i prijatelj Damir Martin, veslač koji je proslavio Hrvatsku i svoj rodni grad:

- Do uspjeha uvijek vodi onaj najteži put!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi