Ne znaš šta je luđe. Dvi strane rukometa u Slobodnoj ili iljadu ljudi na utakmici u Omišu. Za ovo prvo iman objašnjenje, ali bolje da se branim šutnjom, a i za ovo drugo isto iman, radi se o spletu okolnosti.
Jer ko god je na bilo koji način vezan za rukomet zna da ga u Omišu nikad nije bilo.
Ali se zato igra u Dugome Ratu, već dugo, i tu je kvaka. Generacije dugoratskih rukometaša sanjale su svoju dvoranu, znate onu priču o igranju po kiši i buri na betonu Streljane... Ko nije prova ne zna šta je to, kad ruke zebu, a balun se natopi i postane težak ka medicinka i klizav ka da je namazan uljen...
Svoju dvoranu nisu dočekali, ali jesu onu u susidnome Omišu. Između Dugoga Rata i Omiša samo su Duće ka tampon zona, ali i Duće su dil općine Dugi Rat pa se more reć da se naslanjaj...