Sport Ostalo

Ljubav na daljinu

Splitska gimnastičarka o sebi i svome momku, svjetskom prvaku: Ma, kad bi Tin i živio u Splitu, viđali bismo se samo subotom

Ljubav na daljinu

Priča mi o njoj što u Zagrebu stoji... – stihovi su popularne skladbe koja pjeva o surovoj borbi s kilometrima te održavanju emocija i ljubavi preko mobitela.

Kako bismo pokazali da takve uspješne veze ipak postoje, možemo prstom uprijeti na dvoje mladih i entuzijastičnih sportaša koji žive u više od tristo kilometara udaljenim gradovima, ali bez obzira na sve, uspijevaju. Jedina je razlika što je u ovoj priči ona u Splitu, a on je u Zagrebu, i premda veza na daljinu nosi svoje nedaće, od zajedničke strasti koju osjećaju jedno prema drugome i prema sportu, ne odustaju.

Zato svaka priča o uspjehu jednog od ovo dvoje mladih gimnastičara jednako uveseljava oboje jer su njihovi pojedinačne pobjede odavno postale zajedničke. Tako je i naša splitska gimnastičarka Ana Đerek s velikim uzbuđenjem pričala o nevjerojatnom rezultatu svog momka, prijatelja i kolege Tina Srbića, 21-godišnjeg momka iz Dubrave, koji je prije nešto manje od tjedan dana Hrvatskoj darovao svjetsko zlato.

Naime, Tin je postao jedno od najvećih iznenađenja Svjetskog prvenstva kada je u svom debitantskom nastupu na preči osvojio medalju zlatnog sjaja i ostvario najveći uspjeh u karijeri te povijesti hrvatske gimnastike.

- Sada kada su se emocije slegnule, shvaćam što sam napravio. Trenutačno je velika medijska pozornost na meni, tako da sada nemam vremena za ništa, ali uskoro će se sve sleći pa ću moći u miru dobro promisliti o ovom rezultatu. Tek sada počinjem shvaćati koliko je ovo velik uspjeh, ali i nagrada za sav uložen trud, odricanja i trening – kazao nam je zagrebački gimnastičar, koji nam se jučer rano ujutro javio iz dvorane gdje je nastavio s intenzivnim treningom.

- Četiri sata dnevno već petnaest godina Tin odvaja za gimnastiku, tako da smo ovaj rezultat mogli jednog dana očekivati, ali ne tako brzo. Zbog ostvarenog rezultata uzbuđena je i Ana koja je u Kanadi cijelo vrijeme bila uz njega. Ne samo kao djevojka, nego i kao sportašica znala je u pravom trenutku dati savjet i biti podrška na stresnom natjecanju.

- Još ne mogu vjerovati da je ovo dobio. Kada je ušao u finale, nisam mogla vjerovati da se to događa na svjetskom prvenstvu, pogotovo ako uzmete u obzir lakoću s kojom je on ovo natjecanje odradio. Pomisliš da se radi o nekakvom kupu, a ne o svjetskom zlatu. Znala sam da će jednog dana osvojiti prvo mjesto, ali za takav uspjeh nije dosta da budeš samo talentiran, uporan i spreman, već se treba više segmenata uskladiti, a njemu se to sve dogodilo odmah na prvom svjetskom natjecanju – kaže nam presretna Ana koja je, premda je u ovom trenutku kilometrima udaljena, ostala snažna podrška i ima veliki utjecaj u poticanju uspješne karijere kolege sportaša i momka.

Nakon nedavnog povratka sa Svjetskog prvenstva u Kanadi, gdje su se Tin i Ana natjecali u različitim disciplinama, zadovoljni rezultatima polako se vraćaju užurbanoj rutini i intenzivnim treninzima. Zbog discipline i odgovornosti koji su stjecali od najmlađih dana, ozbiljniji su i realniji od svojih vršnjaka, što se osjeti kroz razgovor s njima.

- Zanimljivo je što ne bi mogli odvajati jedno za drugo puno vremena i da žive u istom gradu, jer su toliko zauzeti treninzima i obvezama na fakultetu da im je svaka slobodna minuta dana dragocjena. Upravo zato odnos na daljinu nije toliki problem ovom mladom paru, koji gotovo četiri godine odlučno, zajednički korača.

- Mislim da nas spašava što smo oboje poprilično zauzeti i što imamo puno obaveza, tako da ne stignem uopće o tome toliko razmišljati i patiti što ga nema ovdje. Naravno da bih htjela da je bliže i kada poželim, da ga mogu vidjeti, a ne da se dogovaramo nekoliko dana unaprijed. No, kada bi on i živio ovdje, vjerojatno bismo se viđali samo subotom – uz smijeh prepričava Splićanka, koja se ne bi mogla zamisliti u vezi s nekim tko ne razumije muke po gimnastičarima.

- O, virujte mi, gimnastičari se imaju što jadati jedno drugom, koliko se izjadamo na treningu - to je čudo, a pogotovo njemu kojemu sve govorim. Mogu mu kazati kako mi je dosadilo sve ovo, a on oko toga neće napraviti strku jer zna kakav je to osjećaj. Možeš biti živčan, govoriti da ćeš prestat, da ti se više ne da ovo, da ti je puna kapa svega, a on oko tog mog živciranja ne radi veliki problem, jer zna da ću se sutra ujutro probuditi i biti spremna za trening - priča nam Ana, koja nam pojašnjava kako je Tin onaj koji je realniji i staloženiji karakter u njihovoj vezi.

-  On je smiren, dok ja često znam stvoriti paniku oko ničega i ispadam luda. On je staložen i spusti me na zemlju. Toliko je uporan i vridan da znam da će sve što želi i ostvariti. Sve što radi je predivno, njegov odnos prema prijateljima, obitelji, sve je super, nemam nikakvog prigovora na njega, niti sam ikad imala - kaže nam zaljubljena splitska gimnastičarka koja je Tina upoznala na zajedničkim natjecanjima i, bez obzira na udaljenost, odlučila se za puno teži način veze, ali za njih učinkovit.

- Uostalom, ne znam s kim bih drugo mogla bit. Poludila bih kada bi momak rekao: zašto ideš sada na trening, ajmo negdje drugo. Odma bih pukla i završila s njim. Ne znam šta bih imala tom momku reći osim da se može pokupiti i otići ća jer nemamo šta radit skupa. Ovako s Tinom nema puno objašnjavanja, ako me netko razumije što se tiče treninga i mog načina života, to je on – ističe Ana, ali jednako tako razmišlja kontinentalna polovica ove veze.

- Ona mi je velika potpora, sve je lakše kada netko razumije što osjećaš u profesionalnom i emocionalnom smislu. Ove četiri godine super funkcioniramo, nadam se da ćemo uspjeti i da ćemo zajedno daleko dogurati – kaže nam novopečeni svjetski prvak.

Sreća u nesreći, nema toliko puno ljudi iz Hrvatske koji odlaze na međunarodna natjecanja u gimnastici, tako su im svjetska i europska prvenstva ujedno i šansa da provedu više vremena zajedno.

- Zadnjih godina zajedno odlazimo na natjecanja, tako da smo i sada bili gotovo dva mjeseca skupa, ljeti je on više kod mene, ipak je tada na obali ljepše, a zimi se nekako kombiniramo, odem ja na vikend u Zagreb, nekad on dođe ovdje. Ma ništa to nije problem. Što meni treba do Zagreba - pet sati. To nije puno. Ponekad odem samo na vikend, a nekada ostanem malo duže, ima i gore dvorana pa mogu trenirati, i tako vam mi uspijevamo – priča nam skromna gimnastičarka koja je već ostvarila san svakog sportaša, plasman na Olimpijskim igrama koje su se prošle godine održale u Rio de Janeiru.

Dok je za našeg novopečenog svjetskog prvaka to jedna neostvarena želja. Zato se zajednički nadaju brojnim uspjesima, a Ana glasno navija za Tinov plasman na sljedeću olimpijadu koja će se 2020. godine održati u Tokiju.

- Filip Ude je pred plasman za prošle Olimpijske igre u Riju bio puno bolji od Tina u višeboju, a kako bi se uopće plasirao na olimpijadu, moraš biti dobar u toj disciplini. Tako se Tino nije niti okušao u borbi s Filipom, ali vjerujem da će sudjelovati u idućim Olimpijskim igrama – ističe naša Ana.

Kaže kako je Tin u mnogočemu bolji od nje, a zajednički su im tvrdoglavost i izniman talent jer bez toga u ovakvim uvjetima u kojima treniraju ne bi daleko dogurali.

- Ljuti me što smo narod koji samo drži do nogometa. Ima jedna dobra dvorana koja se nalazi u Nedelišću kraj Čakovca, ali je to napravio privatnik kojem je kćer trenirala gimnastiku. Pa i u Zagrebu imaju europsko zlato i svjetsku broncu i sada Tinovo svjetsko zlato, a treniraju u dvorani koja je stara 140 godina. I Stipe Žunić osvojio je svjetsku broncu, ja ne znam gdje on baca kuglu, babi u vrtlu? - simpatično nam opisuje splitska olimpijka, ali je ozbiljna u nastojanjima da im se uvjeti barem malo poprave.

Premda su infrastrukturno i opremom ograničeni, volja i želja još uvijek prevladavaju i guraju ih svakim danom sve dalje. Bez obzira na veliki entuzijazam, realni su, zato je Tin student treće godine strojarstva, a Ana je tek upisala učiteljski studij. Kaže da će u budućnosti, kao učiteljica, imati puno više vremena za ljeta na moru, ako se jednom preseli u Zagreb. Ambicija, želja i volja pokreću ovo dvoje mladih ljudi koji toliko treniraju da gotovo nemaju vremena za sebe, ali im je sigurno olakotna okolnost što znaju da je i drugoj polovici jednako teško.

Vjerojatno, kao i svaka druga veza proživljavaju uspone i padove, ali je u ovom trenutku Tinov uspjeh veliki uspon u kojemu zajednički uživaju. Sljedeća natjecateljska godina je iza ugla, a sve dok imaš osobu koja te prati u korak, rezultati i uspjesi lakše dolaze i slađe se slave. 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo