Sport Ostalo

najveće nade dalmatinskog boksa

Tri brata, šest rukavica - Toni: Jedva čekam srušit Bepa i plasirat se na Olimpijske igre

najveće nade dalmatinskog boksa

Najstariji Šime ima 22 godine, srednji Bepo 21, najmlađi Toni 17. To su braća Filipi, najveće nade dalmatinskog boksa. Tri najjača brata u ciloj Dalmaciji. Boduli su s Dugog otoka, njihovo misto Sali ponosi se trojicon lavova ringa. Svi su lipi momci, a ubojiti, odišu snagon i željon za pobjedama. Koji Dalmatinac ne bi navija za trojicu braće koji se zovu Šime, Bepo i Toni?

Ubojiti i lipi: braća Filipi

Oni nisu ka dosadna braća Kličko, koji se nikad ne bi međusobno potukli. Okupljeni na jednome mistu, stalno dvojica podbadaju trećega, povremeno iz šale uđu u lagane razmjene, zna sijevnit i poneki udarac. Najstariji brat Šime je superteškaš, a srednji Bepo i najmlađi Toni, koji je još junior, u istoj su kategoriji, teškoj.

Doć će vrime kad će Bepo i Toni boksat jedan protiv drugoga u velikin finalima, vidit ćete. Brat na brata, pa šta? Najstariji Šime i srednji Bepo znaju se i danas na sparinzima žestoko potuć, ali na početku karijere bilo je ponekad čak i opasno.

- Šime bi reka “lagano ću”, ali bi me onda udri svom snagon - sića se Bepo: 

- Onda bi i ja reagira. To bi bila prava tuča. Dolazilo bi i do prekida sparinga, i cilih treninga. Ni ostali momci koji su tada trenirali u njihovom prvom klubu, “Zadru”, Duje, Jere i Martin, nisu bili ništa manje žestoki, pa su posli sparinga često svi doma odlazili krvavi. Ove zime braća Filipi kopali su oko svoje kuće na Dugom otoku, a na proliće se, evo, kopanje nastavlja. Rade svoju vlastitu malu dvoranu, stavit će unutra improvizirani ring i vriće.

- Volimo svoj Dugi otok, to je naš dom. Zimi tu nema nikoga, pusto je, ali nama najbolje. Možemo svugdi otić, ali uvik ćemo se vratit doma. Sad treniraju u zadarskom klubu “Zlatna rukavica”, u atomskome skloništu. Do kluba se u dubinu spušta starin, strmin skalama, a unutra je sve moderno i prvoklasno. Atomski borci u atomskoj atmosferi. Dobro je šta nema signala za mobitel, pa ih ne mogu gnjavit cure. Njihovi treneri, Mario Nikolić-Paćo i Edi Milošević, tvrde kako nema većih dragulja u dalmatinskon i hrvatskon boksu.

Bepov put do svjetskog vrha

Prvi se počeja bokson bavit Bepo, ka srednji brat. Trenira je nešto malo jiu-jitsu a onda je krenija u srednju Pomorsku školu u Zadar. 

- Ćaća mi je predloži: “zašto ne biš sad prova boks?” Otac Marko odveja ga je kod svoga prijatelja Tome Papića, koji je u to doba bija predsjednik BK Zadar, i tako je počelo. Tek šta je naučija osnovne udarce, direkt, kroše, aperkat, šest miseci posli prvog treninga, u Zadru je održano kadetsko prvenstvo države. Rođeni talent, Bepo je uzeja zlatnu medalju. Brzo nakon toga došla je Bugarska, Plovdiv, i europska kadetska bronca. Do danas najdraža medalja. 

- Možda je veći uspjeh bi kasnije, peto misto na juniorskom prvenstvu svita u Azerbajdžanu, ali draži mi je osta Plovdiv, jer sam tamo uze broncu! Moga je u Azerbajdžanu i više, falija je samo korak do svjetske medalje. Turčin koji ga je u Bakuu dobija u četvrtfinalu, posli je glatko izgubija od Rusa Aleksandra Ivanova. A Bepo je drugon prilikon, na turniru u Novome Sadu, dobro istuka toga istog Rusa, da bi na kraju izgubija meč 6:5, sudačkon krađon.

– To je bila posebna priča. Na početku je cila novosadska dvorana skandirala “Ubij Hrvata!”, a onda se sve okrenilo. Kad je sudac diga ruku Rusu, ljudi su osjetili nepravdu, pa je odjeknilo “Buuuu!”

Bepo je sad već treću godinu senior. Još se čeka titula seniorskog prvaka države, enigma mu je iskusni pulski as Marko Čalić. Nedavno je Čalić na punte, tisno, pobijedija Bepa u finalu zagrebačkog međunarodnog turnira “Zlatko Hrbić”. Prvenstvo Hrvatske u Zadru, to je prilika za revanš. Oće li nedilja 21. travnja, dan finala u prekrasnoj, svemirskoj dvorani “Višnjik”, ostat zlatnin slovima zabilježena u povijesti familije Filipi, ka dan kad je Bepo posta državni prvak?

– Imam spremnu taktiku za Čalića, ali neću ništa otkrivat! — govori Bepo.

Čim je vidija da Bepo u kadetima postiže prve uspjehe, boksa se uvatija i godinu dana stariji Šime. Već u prvim borbama sve je redon nokautira. Jedan je od rijetkih superteškaša u nas koji se može ravnopravno nosit s Zagrepčaninon Filipon Hrgovićen, boksačen sa sve više uspjeha na svjetskoj sceni. Šime ima 110 kila, dvadeset kila je teži od brata Bepa. Jedanput je Šime u meču slomija livi palac, i tu je borbu pobijedija prekidon! Bol ga ne može omest u strasti za pobjedon. Posli je lomija i desnu šaku, a sad ga muči ozljeda ramena. Zato ga i neće bit na prvenstvu u Zadru. Ali Šime će se vratit, a kad se vrati, zagorčat će život mnogim protivnicima.

Samo da smo uz more

Ka pravi Dalmatinac, obožava ronjenje, more i gradele. 

- Ronim i na boce i s puškon. Samo da san uz more i u moru, to mi je sve! Najjača anegdota sa Šimon je ona iz Slovačke, s turnira u Nitri di je iša s reprezentacijon. Tu je zamalo dobija nadimak “Avatar”, jer je bija plav od batina. Nabija ga je divovski Slovak koji je osvojija turnir.

- Prolazimo mi na povratku slovensku granicu... - sića se Šime te nastavlja:

— ... i carinik vidi našega boksača Antu Čepu s modricama, pa govori: “Šta ste vi to radili?”. A zajebant Borna Katalinić, poznati velteraš i iskusni reprezentativac, govori: “Čekajte, niste još ništa vidili, imamo mi i Avatara!”, i gura mene naprid. A meni oči zatvorene, nos ogroman i plav, hahah, pravi Avatar!

Iako ima tek 17 godina, najmlađi brat Toni je identično visok i težak ka Bepo, 186 centimetri i 90 kila, i stručnjaci ga proglašavaju jednin od najvećih dalmatinskih boksačkih talenata zadnjih desetljeća. U mlađin kadetima sve je suparnike rušija prekidima, bija državni prvak. Posli je nastupija na europskon kadetskon prvenstvu u Mađarskoj. Kad je vidija koliko je Toni talentiran, trener Paćo je tri puta tjedno iz Zadra plovija na Dugi otok da bi mladom boksačkom dijamantu drža treninge.

Najmlađi je ‘trišćen’ za sve osim za boks

Toniju je boksački uzor – brat Bepo!

- A glavni cilj u karijeri mi je pobijedit Bepa i umisto njega otić na Olimpijske igre! — govori Toni smrtno ozbiljan.

A šta može kad su u istoj kategoriji? I njih dvojica se već itekako cipaju na sparinzima. Kad braća jedan drugome navode mane, za Šimu otkrivaju da je tvrdoglav, za Bepa da je prkosan, a za najmlađeg Tonija da je “trišćen”. To po dugootočki znači – lin. Toni može bit lin za druge stvari, ali za boks nije. Ka ni starija braća.

Dok se trenira, voljon vuku jedan drugoga. Ako jedan kaže “Ne mogu”, drugi mu ne da: “Nema ne mogu! Ajmo!”. O simpatičnoj, duhovitoj i ubojitoj braći Filipi sigurno ćete još puno čut. Šteta šta u njih zasad ulažu samo klub, ćaća Marko i općina Sali.

Njihov potencijal je ogroman, ti momci zaslužuju da ih se podrži, da i dalje osvajaju medalje na ponos dalmatinskog i hrvatskog boksa.

ROBERT PAULETIĆ

ŠIME (22)

Najjači udarac: desni kroše Boksački uzori: braća Kličko Najdraža životinja: pas Plavuše ili crnke: jedne i druge

BEPO (21)

Najjači udarac: livi aperkat u jetru Boksački uzori: Arturo Gatti, Tyson, Ali Najdraža životinja: sibirski tigar Plavuše ili crnke: isto ka i Šime

TONI (17)

Najjači udarac: direkt Boksački uzor: brat Bepo Najdraža životinja: pas Plavuše ili crnke: isto ka i braća

Curu bi podilili

I Šime i Bepo su u sritnoj ljubavi, prvome se cura zove Dea (i Splićanka je!), a drugome Marija, ali na hipotetsko pitanje, da in se recimo svidi ista cura, bi li se potukli za nju, uglas kroz smij odgovaraju: 

- Nikako! Radije bismo je podilili!

Naslovnica Ostalo