Doša po ure prije utakmice. Pa unesvist kad san vidija red za kupit kartu. Srca ti, u redu stotinjak ljudi, brat bratu. Od šaltera sve do zida sportske ambulante, pa kroz volat prema “Duji”. Gužva, nemaš di proć. Za nevirovat. Falili samo šverceri karata. A doće i oni kad namirišu. Možda već prikosutra na Cedevitu.
Na Gripama se opet traži karta za utakmicu. Ka onda. Žica se, moli, traže veze. Otkriva se bliža i daljnja rodbina igrača i direktora Andrijića, poziva na stara, a zaboravljena, prijateljstva. Koja ožive u ovakvim prigodama.
Nemaš di parkirat
Gospe moja, otkad nisan vidija red za karte na Gripama. Deboto od prošloga stoljeća. Jedino onda kad smo bili prvaci s Rađon i Skansijen. Prije 14 godina... I Vujine ABA lige. Pribiren po glavi, ali se ne mogu sitit, to ...
