Sport Hajduk

stroj za golove

Hugo Almeida: Pritisak u Hajduku je odlična stvar, to je znak da se stremi nečem velikom

stroj za golove

Da je Hugu Almeidi u zimu 2008. godine, kada je s Werderom gostovao na Poljudu u prijateljskoj utakmici protiv Hajduka, netko rekao da će jednoga dana nositi dres upravo splitskog kluba, ne bi mu vjerovao.

Ne bi to ni mogao očekivati.

- Nije lako predvidjeti budućnost. Nikad ne znaš kamo će te život odvesti – rekao nam je portugalski napadač na početku ovog nešto osobnijeg razgovora.

Almeida je u Hajduk stigao iz atenskog AEK-a kojemu se baš ovog ljeta pridružio bivši hajdukovac Marko Livaja. 
Jeste li se raspitivali kod njega o Hajduku?


- Jesam. Rekao mi je da je grad predivan, baš kao i klub, da navijači strastveno žive Hajduk, a da su ljudi pozitivno ludi.

Je li vam spominjao pritisak nošenja Hajdukova dresa?

- Pritisak je dobar. To znači da imate momčad koja stremi nečemu velikom. Zato sam i došao ovamo. Mogao sam ostati u AEK-u i ne igrati toliko puno ili se vratiti u Portugal, ali nisam htio.

Koja je bila vaša prva reakcija kad ste saznali za interes Hajduka?

- Pokušao sam saznati što je više moguće o gradu, ljudima i atmosferi. Loše je jedino što ne mogu dovesti obitelj ovamo jer nema međunarodne škole. Imam tri kćeri i sina, oni su u Portugalu i voljeli bi da sam s njima. Pauzu zbog međunarodnih utakmica uglavnom iskoristim da odem dolje par dana, ali to nažalost nije dovoljno ni meni ni njima.

Očekujete li da Carrillo prilagodi igru vama? Protiv Rijeke niste dobili puno lopti, za razliku od utakmice s Lokomotivom.

- Ne. Od sebe očekujem jedino da zabijam golove i radim ono za što sam doveden. Sve je još novo, tu sam tek tri tjedna. Idemo korak po korak.

Koliko bi vas golova zadovoljilo?

- Svi me to pitaju, haha. Ne dajem obećanja za koja ne znam mogu li ih ispuniti. Ne ovisi to samo o meni. Ne želim razmišljati o golovima, već o tome da odrađujem svoje zadatke kako treba. Čak i ako ne postignem pogodak. To je najvažnije.

S kime ste se prvo sprijateljili od suigrača?

- Najviše s drugim strancima. Savvas, Said, Franck, Hamza...

Koliko još godina želite igrati?

- Ako mi tijelo dopusti, još dvije-tri godine. Kad mi tijelo kaže da više ne može pratiti tempo, reći ću dosta.

A kako se tijelo sada osjeća?

- Super. Imao sam neke ozljede u prošlosti i normalno je da fizički nisam na razini kao prije desetak godina. No sada je sve u redu.

Najljepši trenutak karijere?

- Imam više sretnih nego tužnih trenutaka. Na sreću! S Portom sam osvojio skoro sve, Werder me praktički izgradio kao nogometaša, u Bešiktašu mi je bilo lijepo... 

Devedeset posto vremena sam kući, uz serije i filmove...

A najtužniji?

- Hm... Rusija. Anži. Živio sam u Dagestanu, a to je drugi svijet. Nije mi bilo lijepo ni u Hannoveru. Otišao sam onamo zbog Thomasa Schaafa koji me vodio u Werderu, ali je on nakon mjesec dana već dobio otkaz. Ja sam nakon toga bez razloga ispao iz momčadi, svega je tu bilo, ponašali su se prema meni s puno nepoštovanja. Nisam mislio da je takvo što moguće, čak sam i razmišljao da se ostavim nogometa.

Puno ste godina proveli u portugalskoj reprezentaciji gdje ste između ostalih svlačionicu dijelili i s Cristianom Ronaldom. Kakav je on?

- On je sjajan momak. Duhovit, voli se šaliti i smijati. Nije onakav kako o njemu pričaju. Pomogao je mnogima, siromašnima i bolesnima, i zaslužuje puno više respekta. Ne zaslužuje ono što se o njemu piše i govori.

U kontaktu ste s njim?

- Jesam.

Što vam je rekao kad ste prešli u Hajduk?

- Samo me pitao jesam li siguran da sam donio pravu odluku i zaželio mi je sreću.

Kako izgleda vaš idealan slobodni dan, što najviše volite raditi?

- Devedeset posto vremena sam kući, gledam filmove i serije, odmaram... Ponekad izađem vani, na večeru ili nešto.

Jeste li možda probali nešto od domaće hrane?

- Još nisam. Otišao sam u jedan ili dva restorana. Inače ne volim isprobavati nove stvari, nego samo ono što već volim.

A to je?

- Meso. Najviše volim tradicionalnu hranu, kao u mom gradu i Portugalu.

Da nisam nogometaš, zabrvšio bih neku faultet

Hugov rodni grad Figuiera da Foz također je na moru, na obali Atlantika, u blizini Coimbre.

- Mali grad, obožavam ga. Tamo su mi prijatelji i obitelj. Sličan je Splitu. Ljudi su prisni i ljubazni, a to je okruženje u kojemu mi je gušt živjeti.

Za vrijeme razgovora koji smo vodili na Poljudu Almeida je cijelo vrijeme po dlanovima i prstima vrtio bejzbolsku lopticu. Znači li to da prati bejzbol?

- Haha, ne. Našao sam je tu na stolu.

Zašto ste odabrali nogomet?

- Teško je objasniti, to je došlo od srca. Otac mi je igrao amaterski nogomet i pitao me hoću li probati. Otišao sam i zaljubio se. Prije toga sam godinu dana igrao košarku, ali nije mi se sviđalo.

Tko vam je bio uzor?

- Sviđao mi se Christian Vieri jer smo sličan tip napadača. Visok, dobar u igri glavom, jaka lijeva noga...

Da niste nogometaš, što biste bili?

- Uf, nemam pojma. Igram nogomet od sedme godine. Možda bih završio neki faks.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk